Jedno je znati što je to ljubav u teoriji, a potpuno je drugo živjeti je u praksi iz dana u dan. Ljubav nisu samo leptirići i mirišljavo cvijeće, sve ružičasto i bajno. To je tzv. ljepša strana ljubavi sa kojom smo ljubav poistovjetili i zato ne razumijemo stvarnu suštinu ljubavi, koja je puno dublja od sladunjavih filmova i ružičastih naočala. Prava ljubav znači voljeti i kada je teško voljeti. To znači pronaći i u najvećem neprijatelju barem jedan razlog zašto bismo ga voljeli. Pritom treba razumjeti da voljeti nekoga ne znači da se moramo slagati sa njime, da ga moramo podržavati u njegovim nedjelima ako ih čini ili da moramo biti sa njime. Pa što onda znači voljeti nekoga?
Voljeti nekoga znači razumjeti da je i taj čovjek, kakav god izvana izgledao i što god činio, izraz Boga, kao što smo i mi. To znači razumjeti da je i on duša, kao i mi. To znači razumjeti da je i on, baš kao i mi, u svojoj suštini dobar i pun ljubavi. To znači razumjeti da ono što smo mi izvana, često uopće nije ono što mi uistinu jesmo. Mi nosimo maske, živimo uvjetovane živote, daleko od sebe i svoje suštine. Točnije, neki su jako daleko od svoje suštine, a neki su joj sve bliže i bliže. Zadatak onih koji su joj bliže je, što je moguće više, živjeti ljubav u praksi, jer samo tako je moguće podsjetiti i one druge, koji su još daleko od toga, da i oni to mogu.
Živjeti ljubav u praksi znači ne živjeti je samo prema drugima, nego i prema sebi. Ne možemo živjeti ljubav za druge, ako je prvo ne živimo za sebe. Samo onaj tko razumije i poštuje svoje potrebe, svoju slobodu, neovisnost, život, vrijeme, intelekt, znanje, emocije, osobnost,…. može razumjeti i poštovati sve to kod drugoga. Kako onaj tko sebi ne dozvoljava slobodu može slobodu dozvoliti nekom drugom? Nije moguće. Kako roditelj koji od jutra do mraka čami na poslu koji mrzi iz dna duše, ne usuđujući se vjerovati da postoji nešto bolje od toga i još manje vjerovati da to nešto bolje njega čeka, može vjerovati u kvalitetnu budućnost svoje djece? Kako žena koja dozvoljava mužu da je tuče može očekivati da njezin sin jednog dana neće udariti nju ili svoju ženu? Kako roditelji koji puše mogu očekivati od svoje djece da ne puše? Kako osoba puna straha može očekivati da će njezina djeca biti hrabra? Kako osoba bez osjećaja vlastite vrijednosti može očekivati da ju drugi cijene? …… Mogu tako unedogled. Ljubav se živi prvo prema sebi, iz dana u dan. Kada ju dobro “istreniramo” sa sobom, onda ju krećemo “trenirati” na van. Ako još niste, krenite. Vidjeti ćete kako to na početku može biti teško. Divota je u tome što nakon nekog vremena postaje sve lakše i lakše i nakon nekog vremena više niti ne znamo da je moguće nekako drugačije živjeti.
Više o ljubavi u praksi poslušajte u videu koji vam prilažem.
