Duhovna motivacija

Duhovna motivacija je nešto što podiže razinu svijesti. Duhovnost nije za “posebnu” sortu ljudi, malo “prolupalih” i svojih, pomalo odvojenih od realnosti i svijeta u kojem žive. To je iskrivljena slika duhovnosti. Duhovnost je odnos prema svemu što nas okružuje. Ne moramo biti posebni ili drugačiji da bismo bili duhovni. Dovoljno je razumjeti da duhovnost znači u svemu što nas okružuje gledati Boga ili sebe kao izraz Boga. Što to konkretno znači?

Kad želite baciti smeće na pod, pitajte se biste li voljeli da netko na vas baci smeće. Nema veze što je to pod, a ne osoba, jer vaš čin za sobom povlači posljedice u smislu da će to nekome smetati, da će netko to morati iza vas pokupiti, da to zagađuje okoliš, pokazuje nepoštovanje prema drugim bićima, a u konačnici pokazuje i nepoštovanje prema vama samima, jer ono što radite drugima, sebi radite. Ako ste u stanju baciti smeće na pod, znači da nemate u sebi svijest da ste ljubav i zahvalnost, da ste moćni i da se možete sami pobrinuti za to smeće, da nemate osjećaj da želite drugima učiniti svijet ljepšim mjestom, … a kad to nemate za druge, kako biste to onda mogli imati za sebe?! Sjeme jabuke u sebi nosi informaciju da treba roditi plodom jabuke i ono to čini. Kakvo sjeme ste vi nesvjesno posijali i odabrali uzgajati unutar sebe pa činite nezahvalna i nesvjesna djela? To ne znači da ste vi u svojoj suštini nezahvalni i da niste ljubav, nego da ste jako odvojeni od svoje iskonske suštine ljubavi. Stoga, ako i osvijestite sada ili ikada, svoje ponašanje iz neljubavi ili neduhovno ponašanje, nemojte ući u obrazac krivnje i srama, jer za time nema potrebe. To je bio samo način na koji ste se učili povezivati sa sobom. Svako djelovanje iz “neduhovnosti”, odnosno iz neljubavi, jer to je ustvari isto, služi samo tome da se sjetimo da smo ljubav. U tome će nam pomoći okolina svojom reakcijom ili akcijom na naše ponašanje, što često može biti za nas neugodno, ali služi samo tome da nas “probudi”. Stoga, ako vam netko kaže – “molim vas pokupite svoje smeće iza sebe” – nemojte dreknuti, svađati se, opravdavati, nego se na glas ili u sebi zahvalite na tome što vas netko podsjeća na vašu Božansku prirodu, da se povežete sa njomm i da činite sve što činite iz te razine.

Primjer smeća je bizaran, ali sam kroz tu bizarnost htjela reći da nije duhovnost sjediti u pustinji i meditirati, biti u prvim crkvenim redovima i moliti krunicu neprestano, nego je to življenje Boga kroz praktične aspekte života. Kroz taj primjer vas želim duhovno motivirati. Duhovna motivacija znači bacati bio smeće u posebne kontejtere, plaćati svoje račune na vrijeme, ustati se nemoćnoj i starijoj osobi u tramvaju, pustiti nekoga ispred sebe u dućanu ako ima manje stvari od nas i vidimo da mu se žuri, ne vrištati na vozača ispred sebe koji presporo vozi, biti ljubazan i kad je netko neljubazan, čistiti izmet od psa iza sebe, … Razumijete, to su svakodnevne i obične stvari i situacije, koje od vas traže da se ponašate kao što bi se i Bog ponašao. Možete li zamisliti Boga da baca smeće, da vrišti na nekoga, da pljuje po cesti, da se gura i pregurava u redovima, da stalno druge kritizira, da ne plaća kartu u tramvaju ili autobusu, da se žali na sve što ga okružuje a pritom ništa ne poduzima da to i riješi,… Možete li zamisliti nemoćnog Boga? Ako ne možete, zašto sebi to dopuštate? Vi ste svi izraz Boga, stvoreni na njegovu sliku i priliku, u svojoj suštini savršeni i ljubav. Zašto se onda ponašate drugačije? Duhovnost vas zove da se kroz male svakodnevne situacije vratite svojoj suštini, da ČINITE ono što je ispravno i što je izraz ljubavi. Ne da mislite, nego da ČINITE.

Darujem vam svoj izraz ljubavi kroz duhovnu motivaciju – vikend poruku –  kao i kroz ove riječi, koje će možda nekome pomoći da osvijesti Boga u sebi i da na izraz duhovnosti ne prevrće očima, nego da bude sretan što i on to može činiti u svojoj svakodnevici.