Već dugo godina “radim” sa ljudima, “pomažući im” da razumiju sebe i da se spoje sa svojom suštinom. Oduvijek sam to radila sa strašću i iskrenom željom da pomognem. No, otkako to radim iz strasti satkane iz čiste ljubavi, efekti su nemjerljivo dublji.
Iako sam oduvijek željela drugima dobro i ljubav i iako sam znala da dobro i ljubav možeš dati samo ako si ti dobro i ljubav, morala sam sama proći “Putem prema Sebi” da pronađem dobro i ljubav u sebi.
Sada dobro i ljubav ne samo da želim drugima, nego ih dajem drugima. Ne želim ih sebi, nego ih dajem iz sebe. Dajem ih zato jer ih osjećam u obilju. Svi dobro i ljubav imaju u obilju. Od toga smo SVI, bez izuzetka, sazdani. Kad pronađemo taj izvor u sebi, onda mu dozvoljavamo da teče kroz nas bez straha da ćemo nešto izgubiti time što iz njega dajemo, jer smo spoznali njegovu beskonačnu prirodu koja nema niti kraja niti početka i nikada ne može isušiti.
Kako znam da je tako? Zato što svakodnevno izvorom ljubavi kroz sebe dotaknem izvor ljubavi u drugom čovjeku. Kako to znam? Ne samo zato što osjećam, nego i zato što mi svakodnevno ljudi o tome imaju potrebu pisati, kao što mi je i ova divna dušica, čije sam pismo upravo dobila, to napisala:
“Slažem dojmove i jako sam zahvalna na našem razgovoru. Osjećala sam da mi je nasušno, kao hrana i lijek duši, trebala podrška i mentorstvo svih ovih godina. I sad kako smo završile razgovor, osim inspiracije, bitnih poruka i osnaženja me najviše dira u srce (upravo sad plačem) to da me kroz tvoj otvoreni kanal duše dotakla majčinski topla, nesebična i njegujuća ljubav koja ne traži ništa zauzvrat. Na tome ti mogu od srca samo reći jedno veliko hvala. Osjećam se kao suhi i žedni cvijet u pustinji kojeg je dotakla opet ljepota milosti u obliku oblaka sa dragocjenim kišnim kapima..♡”
Tako djelujemo na ljude kad djelujemo iz izvora u sebi. Ne iz sebe kao tijela ili uma, nego iz izvora i suštine u nama, koji nismo mi kakvi se poznajemo, nego Bog kroz nas. Namaste. Amen.
