Ne znam kako ostalima koji „vježbaju“ prvi duhovni zakon, ali meni život u svjesnosti na njegovu primjenu donosi pregršt događaja, emocija, prilika i „neprilika“. Ustvari, možda ih i nema više nego inače, ali gotovo potpuno svjesno sudjelovanje u svemu učini život potpuno drugačijim. Jučer sam poslala afirmacijski mail na sve one kojima ih svakodnevno šaljem prema njihovoj želji i tek nakon nekoliko sati sam shvatila da sam mislila da ga pišem u petak. To je zato što mi se toliko toga dešava da imam osjećaj da mi dani lete.
Prije svega, u moj život ulaze ljudi različitih vibracija, od izrazito dobrih i toplih, do onih suprotnih. Zanimljivo je da sa osobama lijepih vibracija imam neposredne kontakte, dok o onim drugima slušam ili sa njima dolazim u kontakt na daljinu. Već je to znak koliko smo „zaštićeni“ kad smo povezani sa sobom, jer nas neposredno okružuju osobe ugodnih i dobrih vibracija, a istodobno bivamo upozoreni da u svijetu postoje i one drugačije. Otkako se bavim „duhovnim“ radom otišla sam u jednu, moglo bi se reći, krajnost jer duboko vjerujem da su svi ljudi dobri i da nema zla oko nas. U svakome tražim zrno dobrote i gledam u samo „dobre“ dijelove osobe, ignorirajući „zle“. Ne volim takvo karakteriziranje na dobro i zlo, ali u duhu onoga što želim reći dalje u tekstu, poslužit ću se tom terminologijom da bude jasnije. Ovih dana osvješćujem da niti jedna krajnost nije dobra, pa niti ova moja. Naime, ukoliko ne želim vidjeti cjelokupnu osobu, nego samo njezine dobre strane, ne poštujem u potpunosti integritet te osobe. Na neki način se ponašam kao da ju ne vidim. Ako ju ne vidim, onda se ona trudi pokazati mi da je itekako vidljiva. Obično to pokazuje kroz aktiviranje svojih osobina koje izbjegavam vidjeti. I tako to biva dok ju ne odlučim potpuno ukloniti iz svog života, kad osjetim da se nemam više za što uhvatiti jer se više ne vidi niti jedno zrno dobrote u osobi.
To je pogrešno, jer time ne samo da ne poštujem tu osobu, nego ne poštujem niti sebe i dozvoljavam da me takva osoba energetski crpi. Ne cijenim svoj izvor energije i svoj život kroz to, jer bacam „bisere pred svinje“. Bog uvijek daje onom gospodaru koji je najbolji upravitelj. Ako ne upravljam svojom energijom na najbolji način za sebe i sve oko mene, ako se po ponašam kao rasipni sin da se svatko priključi na moj izvor energije i „besplatno“ crpi ono što ja vrijedno stvaram bez poštovanja za dobiveno, nisam dobar gospodar i davati će mi se sve manje, kako bih se zapitala što se dešava.
U meni je klik proradio ovog ponedjeljka kad sam odvela kćerku kod svog energoterapeuta koji mi kroz kralježnicu otpušta blokade. Moja je kćerka prije nekoliko mjeseci pala sa konja i „sredila“ zdjelicu što je on odmah posložio. Sada je osjetila neke probleme sa kralježnicom, koji su doista i bili, a što je terapeut vrlo brzo uočio i posložio. U isto vrijeme je radio i sa mnom koja kod njega dolazim jednom mjesečno. Moja ga je kćerka zapitala kako je moguće da na njoj radi manje, a ona je došla sa problemom, a na meni toliko puno, a ja se na ništa ne žalim i idem kod njega redovito. Ne znam što je on odgovorio, jer ga više nisam slušala, upalio se „alarm“ u mojoj glavi i počela sam se pitati zašto je to uistinu tako, posebno stoga što energetski puno radim na sebi i trebala bih biti protočna. Čim postavimo pitanje, odmah dobivamo i odgovor. Ja sam kao rasipan sin šapom i kapom dozvoljavala svima da se „priključe“ na mene i piju sa mog energetskog izvora. Kao da mi je na glavi pisalo „švedski stol“. I još sam bila zahvalna što mogu „dijeliti“ i svojim „svjetlom“ održavati energiju nečega što bi se davno ugasilo da moja žaruljica nije bila tamo.
Vidjevši osobu ili situaciju kakva uistinu je, učimo postavljati granice svog osobnog prostora i jasno pokazati osobi odmah na početku do kuda može ići prema nama. Na taj način i nju cijenimo i poštujemo, energetski joj šaljući poruku „budi kakva jesi, ali takva nisi dobrodošla u mom životu“. Osoba će odmah na početku znati na čemu je i neće niti pokušavati ući dublje u naš život i „hraniti“ se našom energijom, nego će odmah otići. Ukoliko je tip koji ne odustaje samo tako, onda iz čiste ljubavi prema sebi, a i toj osobi, imamo pravo reagirati i ukloniti ju na ovaj ili onaj način iz svog života trajno. Naravno, ne tako da ju vrijeđamo ili se služimo niskostima, nego iz srca, ali odlučno.
To se zove ljubav i poštovanje prema svemu što postoji. Prije svega prema sebi kao izrazu božanskog. Ako ne cijenimo sebe kao božansko biće, ne možemo cijeniti niti jedno drugo biće oko sebe. Cijeniti sebe znači znati u potpunosti odrediti svoj prostor i znati što u okviru njega želimo, a što ne. To znači znati ukloniti iz našeg prostora sve ono što u njemu ne želimo i to odmah, čim se to pojavi u našoj blizini. Nema potrebe čekati i puštati k sebi ono što intuitivno osjećamo da nije za nas. Kao što ne puštamo u svoj stan lopove, prevarante, skitnice, ubojice, silovatelje, bilo kakve osobe u čije dobre namjere sumnjamo, ..kao što ne dozvoljavamo da nam usred dnevne sobe iskipaju vagon gnojiva, poprskaju nam zidove blatom, … isto tako nema potrebe dozvoljavati slične stvari prema svojoj duši, duhu i tijelu. Kao što čuvamo svoj dom u kojem živimo, tako trebamo čuvati i svoj vječni i privremeni dom, dušu i tijelo. Koliko ga svjesnije „čuvamo“, toliko ćemo više uživati u njemu.
Meni ova spoznaja znači puno, jer sam shvatila da dobar nije znak jednakosti za naivan. Život je doista polaritet, u njemu ima i pozitivnog i negativnog, a mi imamo potpuno pravo birati ono što nam treba i želimo, ali apsolutno svjesni da postoji suprotnost svemu. Svjesnost ne dovodi do ignoracije, nego do prava izbora. Dišite svjesno i sa lakoćom ćete odabirati najbolje izbore za same sebe.
