Jučer sam opet doživjela demonstraciju jednostavnosti tijeka života kada smo usklađeni sa sobom. Uvijek takve potvrde dođu kada nam trebaju da nas motiviraju, ako se spotaknemo ili smo spremni ići korak dalje na putu prema sebi.
Već danima pokušavam kupiti 5 zbornika Vesne Krmpotić posvećenih ljudskim vrijednostima, međutim, kao da su u zemlju propali, nigdje ih nisam mogla nabaviti. Taman kad mi se učinilo da sam naišla na dobar trag kako doći do knjiga, te se poveselila njihovom čitanju i korištenju za rad sa djecom u školici koju sam pokrenula, pokazalo se da mi knjige izgleda još nisu namijenjene. Prijateljica mi je rekla da mi knjige niti ne trebaju, kad ih ne mogu nabaviti, te da se opustim i prestanem tražiti. Opustila se jesam, prestala sam tražiti, iako je u meni i dalje ostala ideja kako bi bilo divno imati te knjige.
Jučer sam dobila broj jednog čovjeka koji bi mi mogao u tome pomoći. Nazvavši ga prepoznala sam specifičan način govora i shvatila da razgovaram sa čovjekom kojeg poznajem sa jedne radionice. On je bio moj vodić do knjiga jer me spojio direktno sa njihovim tvorcem, Vesnom Krmpotić. Okretavši njezin broj telefona, osjećala sam uzbuđenje što ću pričati sa ženom kojoj se divim već godinama. Mislila sam da sanjam i lebdim iznad oblaka. Javio se mladenački glas i mislila sam da sam pogriješila broj. Naime, Vesna Krmpotić ima 80 godina, a ljudi te dobi baš nemaju toliko mladenačke glasove. Nije bila greška, ona zaista ima mladenački glas. I ne samo glas. Vesna izgleda kao da ima barem 20 godina manje. Nije me to začudilo, jer radi se o ženi nepresušne energije, koja se kreativno ostvarila i živi povezana sa sobom i onim što je. To je formula mladosti, zdravog duha i tijela.
Nosivši 2 vrečice pune knjiga, od kojih svaka teži preko 2 kg, osjećala sam se ispunjenom i sretnom. Upoznala sam predivnu ženu, došla sam do njezinih knjiga, bila u njezinom domu, pričala sa njom, vidjela kako živi i izgleda osoba koja je povezana sa sobom, te kroz to dobila još jednu potvrdu da sam na pravom putu. Sve ono što ja intuitivno „učim“ djecu je Vesna obradila kroz svoje knjige. I njezina je namjera, iako ima već 80 godina, pokrenuti školu života temljem poštivanja 5 ljudskih vrlina. Trebala sam upoznati tu ženu čini je sin bolovao od leukemije, koja se ostvaruje pišući, čiji je životni moto put prema sebi, koja je studirala psihologiju a ostvarila se kroz književnost, koja neumorno i beskopromisno sluša sebe i svoje potrebe, … jer su nam sudbine vrlo slične, kao i energija koja nas vodi. Kada je učenik spreman, učitelj se pojavi, bez da ga zovemo.
Slično mi se iskustvo desilo prije nekoliko tjedana kada sam dobila mail Davora Pavune vezano za moj blog objavljen na portalu Večernjeg lista. Mislila sam da sanjam čitajući mail. Osoba kojoj se divim kao znanstveniku i čovjeku je osjetila impuls javiti mi se izražavajući podršku mom pisanju i načinu razmišljanja. Netko tko je djelovao nedodirljivo, jer sebe nisam svrstavala u osobe koje bi bilo čime i bilo kada bile u prilici takvoj osobi zaokupiti pažnju svojim bivanjam, se javio meni koja sam samu sebe svrstala u „nezanimljive“.
Nije bitno tko je zanimljiv ili nezanimljiv, koliko je čovjek velik ili malen, obrazovan ili neobrazovan, inteligentan ili neinteligentan,… doista ništa od toga nije bitno kada je u pitanju upoznavanje i susretanje duša. Uvijek ćemo susresti tijekom svog života upravo one osobe koje nam trebaju za naš životni put. Nebitno je da li je to Davor Pavuna, Vesna Krmpotić, žena iz susjedstva, dobri djedica sa pregršt zanimljivih životnih priča, partnerska srodna duša, ubojica ili netko treći. Bitno je znati da se kroz osobe koje upoznajemo ogledamo i vidimo u kojem smjeru idemo i kuda stremi naša duša. Do Vesne Krmpotić ranije nisam mogla doći jer nisam bila spremna čuti što će mi reći. Kad otvoriš svoju dušu za nova znanja i nova iskustva u nju ti sa lakoćom i „slučajem“ dolazi svi oni koji su ti potrebni. Za to se ne trebamo „mučiti“, tražiti, … doslovce dolazi „slučajno“ i samo po sebi. Kad to znamo, onda je život niz opuštenih sadašnjih trenutaka bez potrebe za brigom i previše razmišljanja. Sve ide samo od sebe kada smo u skladu sami sa sobom.
Završavajući ovaj tekst, zazvonio mi je telefon. Zvala me jedna moja draga klijentica da mi kaže da ono što govorim djeluje i da mi se na tome zahvaljuje. Zato što nisam tražila potvrdu, dobila sam je. Ovdje je prenosim samo zato jer sam je dobila u trenutku kada sam pisala ovaj tekst, što znači da mu treba kao točka na i.
