BLOG, Ostali autori, Uncategorized

Bogat otac, siromašan sin

 

Robert T.Kiyosaki

Image

“Siromašni ljudi i pripadnici srednje klase

rade za novac.”

“Bogati imaju novac koji radi za njih.

 

Tog jasnog subotnjeg j u t r a naučio sam lekciju potpuno

različitu od one koju me učio moj siromašan otac. S devet sam

godina postao svjestan da su me oba oca željela učiti. Oba su me

poticala na učenje… ali nejednakih stvari.

Moj visokoobrazovani otac preporučio mi je da radim isto

što je i on radio. “Sine, želim da marljivo učiš i dobiješ dobre

ocjene kako bi mogao pronaći siguran, dobar posao u velikom

poduzeću. I vidi da ima odlične povlastice.” Moj je bogati otac

želio da naučim kako novac djeluje kako bih ga mogao natjerati

da radi za mene. Te ću lekcije naučiti tijekom života uz njegovo

vodstvo, a ne zbog razreda i ocjena.

Moj je bogati otac nastavio s mojom prvom lekcijom. “Sretan

sam što si ljut zbog toga što radiš za deset centi na sat. Da nisi

postao ljut i prihvatio tu ljutnju, trebao bih ti reći da te ne mogu

učiti. Vidiš, pravo učenje zahtijeva energiju, strast, goruću žudnju.

Ljutnjaje velik dio te formule jer strast je ljutnja i ljubav zajedno.

A kad je riječ o novcu, većina ljudi želi igrati na sigurno i osjećati

se mirno. Stoga ih ne vodi strast. Vodi ih strah.”

“I oni onda zbog toga uzimaju posao s malom plaćom?” upitao

sam.

“Da”, odgovorio mije bogati otac. “Neki ljudi govore da ih

iskorištavam, samo zato što ne plaćam toliko kao plantaža šećera

ili vlada. Ja govorim da ljudi sami sebe iskorištavaju. To je njihov

strah, ne moj.”

“Ali, zar ne osjećate kako biste im trebali platiti više?” upitao

sam.

“Ne moram. A usput, više novca neće riješiti problem. Pogledaj

samo svog oca. On zarađuje mnogo novca, a još uvijek ne može

platiti račune. Većina ljudi, dobivši više novca, samo padne u još

veće dugove.”

“Evo zašto samo deset centi na sat”, rekao sam smiješeći se.

“To je dio lekcije.”

“Tako je”, nasmijao se bogati otac. “Vidiš, tvoj je otac išao u

školu i stekao odlično obrazovanje kako bi mogao naći dobro

plaćen posao. Sto i je. Ali on još uvijek ima problema s novcem

jer u školi nikada nije naučio ništa o njemu. Povrh svega, vjeruje

u rad za novac.”

“A vi ne?” upitao sam.

“Ne, zapravo ne”, rekao je bogati otac. “Ako želiš naučiti raditi

za novac, ostani u školi. To je odlično mjesto na kojem to možeš

naučiti. A ako želiš naučiti kako imati novac koji će raditi za tebe,

to ću te ja naučiti. Ali samo ako želiš učiti.”

“Zar ne bi svi to željeli naučiti?” upitao sam.

“Ne”, rekao je bogati otac. “Jednostavno zbog toga stoje lakše

naučiti raditi za novac, naročito ako je strah tvoja primarna

emocija kad se raspravlja o novcu.”

“Ne razumijem”, rekao sam namrštivši se.

“Ne brini o tome za sada. Samo znaj daje strah taj koji većinu

ljudi drži na poslu. Strah od ne plaćanja računa. Strah od toga da

će dobiti otkaz. Strah od toga da neće imati dovoljno novca. Strah

od novog početka. To je cijena studiranja kako bismo se naučili

baviti određenim zanimanjem ili trgovinom i zatim radili za

novac. Većina ljudi počinje robovati novcu… i zatim se naljute na

svog šefa.”

“Učenje da imamo novac koji će raditi za nas potpuno je

različit smjer studiranja?” upitao sam.

“Apsolutno”, odgovorio je bogati otac, “apsolutno.”

Sjedili smo u tišini tog prekrasnog havajskog subotnjeg jutra.

Moji su prijatelji upravo počeli igrati bejzbol. Međutim, iz nekog

sam razloga bio zahvalan što sam odlučio raditi za deset centi na

sat. Osjetio sam da sam na najboljem putu da naučim nešto što

moji prijatelji neće naučiti u školi.

“Spreman na učenje?” upitao me bogati otac.

“Apsolutno”, rekao sam s osmijehom na usnama.

“Održao sam obećanje. Učio sam te izdaleka”, rekao je moj

bogati otac. “S devet si godina okusio što znači raditi za novac.

Samo pomnoži svoj posljednji mjesec s pedeset godina i shvatit

ćeš na što većina ljudi potroši cijeli svoj život.”

“Ne razumijem”, rekao sam.

“Kako si se osjećao čekajući u redu da me vidiš? Jednom da te

zaposlim, a drugi put da zahtijevaš više novca?”

“Strašno”, rekao sam.

“A kako si se osjećao kad je gospoda Martin stavila tri novčića

po deset centi u tvoju ruku za tri sata rada?”

“Osjećao sam da to nije bilo dovoljno. Činilo se kao ništa. Bio

sam razočaran”, rekao sam.

“A tako se osjeća većina zaposlenika kada pogledaju svoju

plaću. Naročito kad se svi porezi i druga davanja oduzmu. Ti si

barem dobio sto posto.”

“Mislite da većina radnika ne dobije cijelu plaću?” upitao sam

s čuđenjem.

“Zaboga, ne!” uzviknuo je bogati otac. “Vlada uvijek prva

uzima svoj dio.”

“Kako to radi?” upitao sam.

“Porezi”, rekao je bogati otac. “Kad radiš, moraš plaćati porez.

Kad trošiš, moraš plaćati porez. Kad štediš, moraš plaćati porez.

Kad umreš, moraš platiti porez.”

“Zašto ljudi dopuštaju da im vlada to radi?”

“Bogati ne dopuštaju”, rekao je moj bogati otac osmjehnuvši se.

“Siromašni i srednja klasa dopuštaju. Mogu se sada okladiti s tobom

da ja zarađujem više od tvog oca, a ipak on plaća veće poreze.”

“Kako to može biti?” upitao sam. Meni kao devetogodišnjaku

to uopće nije imalo nikakva smisla. “Zašto bi netko dopuštao

vladi da mu to radi?”

Bogatije otac sjedio tamo u tišini. Pretpostavljam daje želio

da slušam umjesto da besmisleno brbljam.

Konačno sam se smirio. Nije mi se sviđalo to što sam čuo.

Znao sam da se moj otac stalno tuži što plaća tolike poreze, ali

nije poduzimao ništa u vezi s tim. Je li to bio život koji ga nagurava

okolo?

Bogati se otac ljuljao polako i tiho na svom stolcu, samo me

gledajući.

“Spreman na učenje?” upitao me.

Polako sam klimnuo glavom.

“Kao što sam rekao, mnogo je toga za naučiti. Učenje kako

natjerati novac da radi za tebe životni je proces. Većina ljudi ide

četiri godine na fakultet i tu prestaje svo njihovo obrazovanje. Ja

unaprijed znam da će moje učenje o novcu trajati cijeli život, jednostavno

zato jer što više saznajem, saznajem da postoji još mnogo

toga što trebam znati. Većina ljudi nikada ne nauči taj predmet.

Idu na posao, dobivaju plaću, paze na svoje čekovne knjižice, i to

je to. A povrh svega, pitaju se zašto imaju problema s novcem.

Zatim, misle da će više novca riješiti problem. Tek ih nekolicina

shvati daje problem manjak financijskog obrazovanja.”

“Stoga moj otac ima problema s porezom samo zato što ne

razumije novac?” upitao sam, zbunjen.

“Gledaj”, rekao je bogati otac. “Porezi su samo jedan mali dio

u učenju lekcije kako da novac radi za tebe. Danas sam samo

želio vidjeti imaš li još uvijek strast za učenjem o novcu. Većina

ljudi nema. Oni žele ići u školu, naučiti svoje zanimanje, zabavljati

se na poslu i zaraditi gomilu novca. Jednog se dana probude s

velikim novčanim problemima, a tada ne mogu prestati raditi.

To je cijena koju plaćamo kad samo znamo kako raditi za novac,

umjesto da učimo kako da novac radi za nas. Pa, imaš li još uvijek

dovoljno strasti za učenje?” upitao je bogati otac.

Klimnuo sam.

“Dobro”, rekao je. “Sada se vrati poslu. Ovaj ti put neću ništa

platiti.”

“Što?” upitao sam zapanjeno.

“Čuo si me. Ništa. Radit ćeš ista tri sata svake subote, ali ovaj

put nećeš dobiti deset centi na sat. Rekao si da želiš naučiti da ne

radiš za novac, pa ti stoga neću platiti ništa.”

Nisam mogao vjerovati to što čujem.

“Već sam isti ovakav razgovor vodio s Mikeom. On već radi,

čisteći i slažući konzerve besplatno. Bolje požuri.”

“To nije pošteno”, vikao sam. “Morate nešto platiti.”

“Rekao si da želiš učiti. Ako to ne naučiš sada, kad odrasteš

bit ćeš poput one dvije žene i starijeg muškarca iz moje dnevne

sobe koji rade za novac i nadaju se da ih neću otpustiti. Ili ćeš biti

kao tvoj otac, zarađujući mnogo novca, samo da bi do grla upao

u dugove, nadajući se da će više novca riješiti problem. Ako je to

ono što želiš, vratit ću se na naš dogovor s deset centi na sat. Ili

možeš raditi ono što većina odraslih radi. Zaliti se da nisu dovoljno

plaćeni, dati otkaz i potražiti drugi posao.”

“Ali, što da radim?” pitao sam.

Bogati me otac potapšao po glavi. “Koristi ovo”, rekao je. “Ako

ga koristiš dobro, uskoro ćeš mi zahvaliti što sam ti pružio

mogućnost i izrast ćeš u bogata čovjeka.”

Stajao sam tamo još uvijek ne vjerujući u kakav sam to

sumnjiv posao upao. Došao sam ovdje tražiti povišicu, a sad mi

govore da nastavim raditi za ništa.

Bogati me otac ponovno potapšao po glavi i rekao: “Upotrebljavaj

ovo. A sad se gubi odavde i vrati se na posao.”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)