Najdublja želja roditeljskog srca je vidjeti kako njegovo dijete postiže uspjeh, a ipak tako nas malo shvaća da je najizravniji put do uspjeha putem duha. Naša odgovornost kao roditelja je usmjeriti našu djecu na put duha. To je najbolje što možemo učiniti da bismo im osigurali uspjeh u životu – bolje nego da im damo novac, siguran dom pa čak i ljubav i osjećaje.
Da bismo se povezali sa duhom, potrebno je znanje o duhu, a o njemu sam pisala kroz 7 duhovnih zakona uspjeha za odrasle tijekom svibnja i lipnja. U narednim tekstovima ću pisati o tome kako 7 duhovnih zakona primjeniti u odgoju djece.
Uspjeh kojeg smo postigli na osnovi naprezanja može nam dati dobre stvari, ali unutarnje ispunjenje koje tražimo od tih stvari neće biti prisutno. Kroz 7 duhovnih zakona dovodimo se u dodir s mehanizmom prirode, što je ključ svjesnosti svojeg vlastitog Bitka i korištenja njegove beskonačne snage.
Što ranije netko nauči živjeti na nenaporan, skladan i kreativan način, to je vjerojatnije da će cijeli njegov život biti uspješan. To je ono što trebamo prenijeti svojoj djeci, a ako to možemo učiniti, nema ničeg iz čega nastaje više radosti i ponosa.
Ljudi su načinjeni od tijela, uma i duha. Među njima duh je najvažniji jer nas povezuje s izvorom svega, vječnim poljem svijesti. Što smo više povezani, više ćemo uživati u obilju svemira koje je organizirano u svrhu ispunjenja naših želja. Patimo se i naprežemo kad nismo povezani. Zbog toga, uspjeh je prvenstveno prirodan.
Dijete koje odrasta s duhovnim vještinama razumjet će izvor stvaralaštva u sebi i izvan sebe, biti će sposobno provoditi neprosuđivanje, prihvaćanje i istinu, što su najvrijednije vještine koje možemo posjedovati u odnosu s drugim ljudima, te neće biti pod utjecajem straha i tjeskobe glede života koja je skrivena u srcima većine odraslih osoba.
Svaki od 7 duhovnih zakona potrebno je prenijeti ne kao pravilo, već kao vaš vlastiti pogled na život. Kao roditelj mnogo ćete djelotvornije podučavati onim što ste nego onim što govorite.
Svako dijete već posjeduje duhovni život, međutim sva djeca ne znaju da je to tako. Duh treba njegovati, mora ga se hrabriti. Ako se tako čini, tada bezazleni dječji duh raste i postaje dovoljno čvrst da izdrži grubu stvarnost svijeta koji često uopće nije duhovan. Dijete koje nije naučilo tražiti značenje na jednostavan način, jednoga će dana morati pronaći životnu svrhu u mnogo težim okolnostima. Pravi duhovni rast donosi razumijevanje, istodobno čuvajući bezazlenost. Kao roditelji glumimo da znamo više od djeteta o životu, a zapravo smo samo više doživjeli. Upoznali smo pravila i izbjegavali kazne, skrivali smo slabosti pokazujući snagu i nikad nismo odustali od maske neranjivosti. Nema boljeg načina za uništavanje dječje bezazlenosti od uništavanja svoje. U očima duha svatko je bezazlen, a budući da smo bezazleni, nismo učinili ništa što bi zahtijevalo kaznu.
Postoji samo jedna razlika između dječje i roditeljske bezazlenosti, ako ju roditelji uopće uspiju sačuvati kroz život. Mi odrasli koji smo bezazleni, bezazleni smo uz razumijevanje i to je ono što je potrebno predati djeci, zadržavajući čistu, svježu i izvornu kvalitetu koja dolazi s pravim znanjem.
