Današnji dan mi je bio energetski sabijen raznoraznim osjećajima koje ne bih mogla nazvati ugodnima, međutim iskoristila sam tu mogućnost da se umirim u sebi i dotaknem i iscijelim dijete u sebi koje je bilo željno iscjeljenja.
Kao što sam već puno puta dosada na ovim stranicama pisala, svaka osoba koja nam izazove bol je naš najveći prijatelj, jer nam pomaže da “izvučemo” na svjetlo dana ono što uplašeno i odbačeno čami unutar nas i čeka da ga oslobodimo. To dijete u nama nam je zahvalno kada ga primijetimo, osvijestimo i izvučemo na svjetlost dana da može slobodno i sretno disati.
Stoga budite duboko u srcu zahvalni svim onim osobama u svom životu koje vas povrijede i u vama izazovu bolnu lavinu osjećaja. Ne morate im to javno dati do znanja da ste im zahvalni, jer vas možda ne bi razumjeli, ali ionako je najbitnije da vi razumijete u kolikoj mjeri vam je ta osoba pomogla da iscijelite još jedan ranjeni dio vas.
Nemojte se bojati boli, jer ona služi samo tome da nestane.
Moja današnja bol je došla i prošla, ne zato što sam se protiv nje borila i htjela da nestane, nego zato što sam ju prihvatila i dopustila da me vodi u moju tišinu u kojoj sam osvijestila pravi uzrok te boli.
Vrlo brzo nakon iscjeljenja uzroka, osoba koja mi je zadala bol (ispravnije bi bilo napisati da sam ja odlučila osjećati se bolno izazvana njezinim postupkom), svjesno ili nesvjesno, je ne znajući za proces kojeg sam napravila, osjetila potrebu dati mi do znanja da me voli. Koga ona ustvari voli ili nije voljela kada je imala potrebu ranjavati? Kako je ona mogla osjetiti da sam svoju bol otpustila? Koliko je to što sam ja sa sobom napravila imalo utjecaja i na nju? Koliko su ustvari misli i emocije moćne? Koliko je sve frekvencija i kako uvijek dobivamo upravo onakvu kakva nam je potrebna? Razmislite o svemu, sigurno imate primjera u životu koji vam daju odgovore na ta pitanja.
Nakon svega, na fejsu me dočekala jedna divna memorijska kartica, koja je nastala zahvaljujući inspiriranosti jedne meni nepoznate osobe dijelom posljednje objavljenog teksta na blogosferi Večernjeg lista (moje blogove na Večernjaku možete pratiti i sa ovog bloga, link je desno od tekstova). Kartica je divna, dijelim ju ovdje i vama. I ona je dokaz kako život izgleda kada je podešen na frekvenciju ljubavi. Birajte tu frekvenciju, jer tada u nikome ne gledate neprijatelja, već u svakome vidite izraz Boga, vječnosti i ljubavi. Kada je tako svakome možete biti samo zahvalni za sve što vam je učinio, bez obzira nazvali to dobrim ili lošim. U ljubavi je sve dobro, jer je prvotna namjera dobra, a često tu prvotnu namjeru postavlja naša duša kojoj treba vanjska bol da bi osjetila unutrašnju dubinu.