Trenutno čitam dvije knjige – Autobiografiju jednog Jogija i Sretniji od Boga, N.D.Walscha. Obje me inspiriraju, svaka na svoj način. Donedavno nisam imala vremena za čitanje, a danas, iako imam daleko više obaveza nego onda kada nisam imala vremena za čitanje, ne samo da čitam, nego i pišem knjigu. Kako je to moguće? Samo zato što se povezujem sa sobom, odnosno svojom dušom i Bogom u sebi, pa me oni vode da stignem ono što ranije ne samo da nisam stizala, nego nisam imala niti ideju da mogu. Tako je to kad smo povezani, sve možemo, sve stignemo, sve se događa kao samo od sebe, dajemo i primamo sa lakoćom, protočni smo kanal kroz kojeg Bog djeluje onako kako je i želio djelovati kroz nas. Ništa više od toga ne trebamo činiti, da bismo ostvariti svoju svrhu, osim otvoriti se za povezivanje sa Bogom i dozvoliti mu da nas on vodi.
Kopiram vam tekst sa Večernjakove blogosfere koji sam neki dan objavila, za one koji ga još nisu pročitali, a za one koji ga radije čitaju na Večernjakovim stranicama, evo i linka.
Na kraju teksta vam stavljam i poveznice na 2 videa u kojima čitam ulomke iz knjige Sretniji od Boga i Kod kuće sa Bogom
, pa pogledajte i inspirirajte se, kao što sam i ja inspirirana podsjećanjem na istinu u sebi koju živim već dugo, a knjiga mi ju je samo potvrdila. Uvijek sva znanja imamo u sebi, a sve što nam dođe pod ruke, nam samo pomažu da ih potvrdimo ili osvijestimo.
Evo i teksta sa bloga:
Ponekad se pitam ima li potrebe da uopće išta više pišem, jer toliko je toga već rečeno i napisano, da je sve već sigurno jasno. Onda me život uvijek demantira. Naravno da je puno toga napisano, ali ljude treba stalno podsjećati o životnim istinama na različite načine i kroz poruke različitih ljudi, jer ne čita svatko svakoga. Nekome odgovara jedan autor, dok do drugog taj isti ne dopire. Za vas kojima je ugodno čitati moje riječi, moji su tekstovi informacija koja vam je potrebna u datom trenutku. Danas osjećam da je potrebno pisati o točki preokreta.
Jučer smo bili u novootvorenoj sauni u našem gradiću. Iako nije tako opremljena i velika kao što je sauna u koju smo dosada išli, uživamo u njoj, jer nam je blizu i nudi nam oazu mira, obzirom da u njoj još uvijek nema navale. Njemci svih uzrasta gaje kult tijela i sauna je mnogima stil života. Dobra je u svako doba godine, posebice zimi, jer štiti od viroza i prehlada. Došavši jučer u saunu, zatekli smo jednog poznanika koji je odmah krenuo kritizirati nedostatke saune u našem mjestu. Na kraju je rekao “Ma, kakva god da je, barem su nam nešto dali za novce koje nam uzimaju za porez pa to treba iskoristiti.” Taj susret i rečenica su me nagnali na razmišljanje o (ne)zahvalnosti, usmjerenosti pažnje na negativno, te o točki preokreta koja je potrebna svijetu u cjelini.
Ljudi uglavnom razmišljaju da im netko nešto (nepravedno) uzima, da ih za nešto uskraćuje, da se moraju boriti da zaštite svoje, da kad imaju priliku moraju nešto iskoristiti do daske. Isto tako, većina je ljudi još uvijek uglavnom usmjerena na nedostatke i nemanje, umjesto na prednosti i imanje. Ljudi još uvijek teško daju, a misle da zaslužuju primiti. Još uvijek je zahvalnost na svemu što imamo ili nemamo tema koja nije do kraja jasna, niti je utkana u poru ljudskog postojanja, zbog čega svijet i je takav kakav je. To me nagnalo da razmislim što je potrebno kao točka preokreta, kako bi svi ljudi automatski prešli na vibraciju zahvalnosti. Kada živite u vibraciji zahvalnosti tada odmah dobijete i odgovore na svoja pitanja, pa ću vam ja citirati odlomke 13. poglavlja knjige N.D.Walscha Sretniji od Boga, koji su meni došli kao odgovor na postavljeno pitanje. Nadam se da će i vas inspirirati kako biste ostvarili promjenu unutar sebe. Iz poglavlja sam citirala samo dio teksta i ne po redu, nego osobnom nahođenju:
“Svaki problem u sebi krije tako snažnu priliku da je ona doslovce mnogo veća od problema. Priče o najvećim uspjesima doživjeli su ljudi koji su prepoznali problem i preokrenuli ga u priliku. Kad se suočite s bilo kojim životnim iskustvom, postoji formula, proces, kroz koji se i vi možete kretati prema spoznaji. Jednostavno izrecite slijedeće izjave:
-
U mome svijetu ništa nije stvarno.
-
Sve stvari posjeduju značenje koje im ja pridam.
-
Ja sam ono što ustvrdim da jesam, a moje je iskustvo onakvo kakvo kažem da jest.
Prva tvrdnja temelji se na kvantnoj fizici, ali je i nešto više od znanstvenog opažaja. To je ujedno i psihološka i duhovna istina. Ako smatrate da je ono što doživljavate u teškom razdoblju stvarno, sasvim ćete ga doslovno učiniti stvarnim u smislu posljedica koje ima u vašem životu. Ako ste, pak svjesni da vaš doživljaj nije stvaran i da je njegov učinak jednostavno nešto što ste izmislili te da ne posjeduje uopće nikakvu stvarnost, tada u jednom jedinom trenutku možete rastvoriti taj učinak. Ako doslovno zaniječete stvarnost onoga što vam se sada događa, a vi ne želite da se događa, barem ćete smanjiti negativne posljedice tih događaja. Dakako, majstor i učitelj Isus to je izravno i savršeno rekao objavivši: “Bit će ti prema tvojoj vjeri”. Navodeći sebe da zamijetimo kako je ono što promatramo privid, mijenjamo kontekst svog iskustva. Tek tada možemo imati dovoljno snage da ili:
-
dopustimo prividu da nastavi postojati
-
stvorimo privid da se privid okončava.
Drugi korak kaže da je smisao svega smisao koji mu mi pridajemo. Taj drugi korak nas stavlja na mjesto zapovjednika svog iskustva. Možda niste promijenili ništa u svojoj vanjskoj stvarnosti, ali zapamtite, namjera nam je promijeniti iskustvo vanjske stvarnosti. Naše iskustvo svega što se događa, odvija se samo u našem umu. Mogu se zagledati u događaje i odlučiti da jesam što god želim biti u odnosu na njih. Mogu biti “dobro” ili mogu odlučiti “da nisam dobro”. Mogu biti “sretan” ili mogu odlučiti da sam “nesretan”. Mogu biti “optimističan” ili “zastrašen”, “moćan” ili “bespomoćan”, “prepun” ili “nepotpun”, “shrvan” ili “prepun energije”. Odluka pripada isključivo meni. Smisao svega jest smisao koji mu ja pridajem.
U trećem koraku trodijelnog procesa stvaranja odlučujem da sam ono što kažem da jesam te da je moje iskustvo onakvo kakvo kažem da jest. Svemu sam pripisujem razlog, umjesto da tragam za njim. I sam odlučujem kako ću se osjećati u pogledu nekog iskustva, umjesto da pokušavam otkriti kako se osjećam. Jako promišljeno odabirem svoje reakcije na sve oko sebe, umjesto da promatram svoje reakcije sa strane, kao da nisam glavni lik u svom vlastitom životu.
Trodijelni proces osobnog stvaranja nazivam procesom preokretanja. To je jedno od onih učenja koje, kad ih jednom prihvatite i počnete koristiti, mogu preokrenuti čitav vaš život.”
Vaša je stvarnost onakva kakvu je sami krojite. Kad ju poistovjetite sa prividom, odnosno odvežete se emotivno od nje, lako ćete kreirati onakvu kakvu doista želite. Pokušajte! Bolje pokušati i ne uspjeti, nego misliti da nema rješenja. Zašto? Zato što je neuspjeh samo jedan korak prema uspjehu.