Pročitajte i osjetite svoj osjećaj, uključite se

Kopiram  u cijelosti tekst koji nije moj, ali imam osjećaj koji u potpunosti rezonira sa  napisanim. U videu na kraju teksta objašnjavam u kojem trenutku, na koji način i od koga sam dobila taj tekst. Upravo u toj sinergiji leži ISTINSKA SNAGA te ideje, kao i OGROMAN POTENCIJAL koji će se iz nje izroditi. Pozivam vas da slijedite svoj osjećaj i da se uključite. Zbog sebe. Zbog onih koje volite. Zbog svijeta u kojem živimo. Hvala. Hvala. Hvala.

“Lijepi moji bok!

Evo razmišljah o temi koju smo dotakli zadnji put. Riječ je o molitvi/meditaciji/tehnici kojom bi promijenili svoje živote nabolje, ali isto tako utjecali na svoju okolinu i promijenili živote u sredini u kojoj živimo.

Želja mi je da nas četvoro započnemo projekt, te da se s vremenom grupa proširi na značajniji broj praktikanata. Ideju temeljim na TM formuli po kojoj drugi korjen iz 1% populacije na nekom prostoru meditacijom na osjećaj može utjecati na promjenu realnosti na tom prostoru.

Dakle, u teoriji, ako nas je dvoje koji meditiramo na osjećaj svojom meditacijom/molitvom utječemo na realnost u radijusu od 400 ljudi. Jedna osoba utječe u radijusu od 100 ljudi. 3 osobe utječu na 900, a četiri na 1600 ljudi. Deset ljudi utječe na 10.000 ljudi, a 100 na 1.000.000. Dakle cijeli grad Zagreb mijenjamo sa 100 ljudi/meditanata koji se uključe u ovaj projekt.

Moja zamisao (koja nije moja već Gregga Bradena, a i on kaže da nije njegova već indijanskih šamana) se od TM-a razlikuje u vremenskoj komponenti. Dakle ne bi cilj bio meditirati na nešto pola sata ili sat u neko točno određeno vrijeme, već bi cijeli dan obitavali u energiji predmeta molitve/meditacije.

Ako na uobičajeni način meditiramo sat vremena tih sat vremena utječemo na okolinu, a kad smo gotovi vraćamo se u “normalu” i utjecaj prestaje. Tako je u svim studijama koje su pratile TM meditatore i njihov utjecaj na stvarnost.

Kad bi stanje meditacije održali cijeli dan, tada bi cijeli dan i utjecali na manifestaciju objekta meditacije. To je tajna koja ne smije biti tajna. Tu činjenicu ćemo i mi iskoristiti za nas i našu okolinu.

E sad, kako to izvesti?

Riječ je o meditaciji ili molitvi ili bolje rečeno stanju u kojem je naše srce, naše tijelo, naš um. Preplavimo se, uronimo, ispunimo, osjetimo, vibriramo svakom svojom stanicom osjećaj i taj osjećaj šaljemo od sebe svemu živom i neživom, svemu vidljivom i nevidljivom, svoj svojoj okolini blizu i daleko, kao radijski odašiljač radio emisiju, kao televizijska kuća tv reklamu, kao sunce sunčeve zrake. Postajemo generator tog osjećaja i emitiramo ga bez prestanka od trenutka kad u krevetu shvaćamo da smo se probudili, pa sve do večeri kad u krevetu uranjamo u san.

Naravno da nismo cijeli dan u osami i da nas životna zbivanja mogu (i hoće) poremetiti u generiranju osjećaja, ali naša svjesnost, prisutnost, predanost mora biti toliko jaka da se svaki put nakon što odlutamo vratimo svom osjećaju i nastavimo ga zračiti u okolinu.

Kao i sve u životu, tako i za ovo treba vrijeme privikavanja. U početku će periodi nesvjesnosti biti duži, ali s vremenom će se skraćivati i u konačnosti ćemo svjesno zadržati osjećaj i u najnevjerojatnijim situacijama.

Kako potaknuti osjećaj i kako ga emitirati u univerzum?

Najbolje je ujutro čim se probudimo i još imamo zatvorene oči (na alfa frekvencijama mozga) potaknuti zadani osjećaj u svome tijelu. Na primjer ljubav. Zatvorenih očiju potaknemo osjećaj ljubavi u svome srcu. Vizualiziramo scene koje nama osobno predstavljaju asocijaciju na ljubav. To može biti zagrljaj s voljenom osobom, maženje s kućnim ljubimcem, rad u vrtu sa zemljom i biljkama ili bilo koja asocijacija koja je vama baš super za poticanje osjećaja ljubavi. Nemojte se ograničavati na slike. Neka vizualizacija bude u pokretu. Napravite film! Zatim dodajte ton – zvukove koji prate sliku i pojačavaju asocijaciju na ljubav. Dodajte mirise u svoje scene i ne zaboravite na dodire i okuse u ustima. Sve su to elementi vizualizacije. Možete zamišljati poznate scene, ali možete izmišljati i one koje u vašoj realnosti ne postoje, ali vama pomažu da materijalizirate osjećaj ljubavi u svome srcu.

Kad se osjećaj pojavio puštamo ga da krene iz srca i zagospodari cijelim tijelom. Sada se u tijelu mogu javiti trnci, vibracije, valići energije, ali i nije nužno. Ponekad se ne osjeća nikakva promjena. Bitno je da smo ljubav iz srca proširili na cijelo tijelo i da je ljubav ispunila svaku našu stanicu. Tada pojačavajte intenzitet do maksimuma i oslobodite eksploziju ljubavi u svoju fizičku okolinu. Energija ljubavi, sam osjećaj, se sada širi kroz prostor prožimajući sve živo i neživo, sve vidljivo, ali i nevidljivo, svu materiju i svu antimateriju u cijeloj sobi, stanu, zgradi, ulici, kvartu, gradu, zemlji, kontinentu, planeti, sunčevom sustavu, galaksiji, univerzumu, paralelnim stvarnostima, polju mogućnosti…. Sve to vizualizirate sa sobom u centru iz kojeg izlazi eksplozija najčišće ljubavi.

Vi ste centar tog univerzuma. Prostorni i vremenski centar svoje stvarnosti. Vaša stvarnost je sada ljubav i vi je šaljete u sve što postoji i što bi moglo postojati.

Kad završite jutarnju vizualizaciju krenite u dan i stalno se podsjećajte na osjećaj koji ste potaknuli ujutro prije ustajanja. Ako ste se probudili sa punim mjehurom – otiđite prvo na wc, a onda nazad u krevet, zatvorite oči i započnite vizualizaciju bez da vam pun mjehur odvlači pažnju.

Kako osvježavati osjećaj kroz dan?

Taj dio je lagan. Samo cijeli dan poklanjajte osjećaj svemu oko sebe. Na primjer stojite u redu u dučanu i oko vas su kupci, zaposlenici, djeca, razni predmeti… Kažite u sebi svakome od njih posebno ili svima odjedamput: Šaljem ti ljubav. I osjetite koliko god možete val ljubavi koji izlazi iz vašeg srca i ulazi u srce ljudi oko vas. Ulazi u njihova tijela. Fizička i astralna. Ispunjava njih i svu vašu okolinu koju vidite, ali i koju ne možete vidjeti. Osjećaj uvijek dajete svemu što percipirate, ali i svemu što je vjerojatno tu, ali mi nismo u stanju percipirati.

To je kao jedna mikro vizualizacija koju ponavljamo nebrojeno puta kroz dan sve dok više nećemo trebati emitirati osjećaj s namjerom da odašiljemo, već će se emitiranje odvijati samo od sebe.

Za taj krajnji cilj treba nešto prakse, ali moje je mišljenje da će neki do tog nivoa doći već kroz par dana. Tada više o tome ne razmišljamo. Um nam više nije potreban. Osjećaj konstantno izlazi iz našeg srca i preplavljuje okolinu neovisno o situacijama koje nam se u danu dešavaju.

Koji su to osjećaji i kakvim redosljedom bi ih trebalo emitirati?

Mislim da to mogu biti bilo koji osjećaji koje želimo dati okolini. Moj prijedlog je da odaberemo sedam (7) osjećaja i da ih mijenjamo sa svakim danom u tjednu.

Na primjer:

Pokušao sam ih rasporediti po frekvencijama, ali naravno po svom receptu. Ovaj raspored možemo koristiti za početak ako mislite da ga ne treba modificirati. Ako imate drugi prijedlog samo recite. Htio bi naći uzlazni trend osjećaja u ciklusu ponedjeljak-nedjelja.

Prihvaćanje! Prihvaćamo sve onakvo kakvo je i to prihvaćanje šaljemo svemu i svima. Prihvaćamo bez ocjene. Kad prihvaćamo onda samo evidentiramo da se događa i ne dajemo pozitivan ili negativan predznak. Prihvaćanje je sveti put sredine. Ne skrećemo u žudnju za nečim ili ne skrećemo u odbijanje istog. Kao da gledamo film i znamo da se situacije dešavaju likovima a ne nama. Ništa se ne događa “nama”. Sve se samo događa i mi to promatramo i prihvaćamo.

Oprost! Osjećaj oslobođenja od pritiska zamjeranja sebi ili drugima. Puštamo da se teret zamjeranja zbog neučinjenog (a smatramo da je trebalo biti učinjeno) raspline i dezintegrira oslobađajući nas okova. Naravno vrijedi i obrnuto (učinjeno je, a mislimo da nije trebalo biti učinjeno) neovisno da li se odnosi na nas same ili na druge ljude. Možemo oprostiti na primjer neki stav prema ljudima, neko očekivanje: Opraštam sebi što sam od partnera očekivao razumijevanje! …i onda osluškujem kakav je to osjećaj kad sam sebi oprostim i taj osjećaj oslobođenja i lakoće emitiram u univerzum.

Ljubav smo na neki način obradili. Dodao bi samo da je vođenje ljubavi ili partnerska ili roditeljska ljubav samo segment osjećaja ljubavi. Proširite pojam ljubavi na nešto univerzalno nešto što nema definiciju. Nešto kao suosjećanje, blagost i nježnost u jednom.

Radost! …trčanje po proplanku punom tratinčica! …zar radost uopće treba objašnjavati? Samo naprijed!

Sloboda! …ista priča. Orao koji leti nad planinskim lancem! Davanje otkaza na poslu i ukidanje potlačenog robovskog odnosa… Skakanje padobranom iz aviona… Odbacivanje odjeće koja nas skriva….

Mir! Mirno more u rano jutro bez daška vjetra. Trenutak mirom ispunjene samoće uz čašu vina i cigaretu i pogled u daljinu kad dođeš s posla i nikog nema doma…

Blagoslov! Kad sve to skupa sabereš u jedno. Prihvaćanje, oprost, ljubav, radost, slobodu i mir staviš u jedan mišung kojim blagoslivlješ svaku česticu i antičesticu univerzima kojeg je stvorila tvoja svjesnost. Blagoslov je krunski osjećaj kojim hraniš svjesnost, postojanje, vječnost, jastvo, čistoću, svevremenost i bezvremenost, neograničenost i sveobuhvatnost, krajnje prosvjetljenje. Blagosljivlješ sebe i sve što te okružuje i riječju i osjećajem u srcu.

Ne želim molitvu/meditaciju ničim ograničavati. Ne želim joj davati ime ili naziv. Ne želim diktirati osjećaje koje ćemo emitirati. Želim samo da počnemo i to onako kako se nama najviše sviđa. Sa osjećajima za koje mislimo da su najprikladniji.

Možemo imati tematske dane. Možemo imati tematski tjedan. Možemo imati i dogovoreno vrijeme. Jedino bitno je da taj osjećaj cijeli dan obnavljamo u svome srcu i emitiramo u svoje univerzume i svoju realnost.

Sve vas volim i blagoslivljem!”