Ljubav može biti SLIJEPA, a može biti i SVETA.
Iako su obje istog imena, imaju potpuno drugačiju kvalitetu u smislu učinka na naš život.
Slijepa ljubav vodi u patnju, dok sveta ljubav uzdiže.
Slijepa je ljubav ona koja slijepo slijedi obrasce, osobe, tradiciju, uvjerenja, … bez obzira na cijenu i posljedice. Jedan izraz slijepe ljubavi je “oko za oko, zub za zub.” Drugim riječima, iz ljubavi i lojalnosti prema nekome koga volimo i kome je učinjena nepravda, spremni smo nanijeti nekome drugome bol u ime ljubavi. Kako ljubav ne uključuje nanošenje boli, u tom slučaju se radi o slijepoj ljubavi, koja ne vidi jasno što čini.
Sveta ljubav je ona koja uvijek bira ljubav, štogod da se dogodi, ali onu univerzalnu. U prvom slučaju, ona neće izabrati osvetu, nego prihvaćanje sudbine i učenje koje je došlo kroz težak čin. Ona uključuje razumijevanje da svatko ima svoju sudbinu i da je naše da poštujemo tu sudbinu, jer se dogodila kao rezultat kozmičke pravde, ne širimo njezine posljedice dalje, nego na temelju učenja onog što je u tome dobro gradimo daljnji život.
Znam da to mnogima zvuči suludo i iznimno teško, jer kako prihvatiti ono što se čini nepoštenim, zlim, neljudskim, zvjerskim, …? Kad gledamo isključivo iz svojih cipela, onda izgleda nemoguće. Ali, ako gledamo iz daleko šire perspektive sa znanjem ili vjerom da život nikad ne griješi i da je sve što se događa vođeno kozmičkom rukom ravnoteže, ljubavi i pravde, onda biramo biti PONIZNI pred velikim pravednim i uvijek ljubavnim univerzumom koji sve stavlja u ravnotežu kroz ljubav.
Kroz slijepu ljubav i patnju koja iz nje proizlazi, učimo se svetoj ljubavi.
Što prije spoznamo razliku i učinak svake od njih, bit će nam jednostavnije izabrati, znajući koje učinke svaka od njih ostavlja kao pečat našem životu.