Iako sam već godinama “na sceni”, moram priznati da toga uopće nisam bila svjesna, barem ne u potpunosti.
Unutar sebe sam zaigrana djevojčica koja podijeli ono što ima sa svijetom i živi dalje svoj život, nesvjesna do kraja činjenice da ono što dijelim ima utjecaj na druge.
U jednom razgovoru sa kćerkom osvijestila sam da jesam javna ličnost i da ono što govorim ima utjecaja na druge.
Moram priznati da me to na prvu paraliziralo. Da sam bila svjesna toga na početku mog djelovanja, nikad ne bih stala pred kamere.
No, nisam. S jedne strane, ta nesvijest je blagoslov, jer da je nije bilo, kao što sam rekla, nikad ne bih stala pred kamere, a vjerujem i znam kroz vaša svjedočanstva i pisma da sam mnogima bila kroz svoj rad inspiracija ili kotačić na putu unutarnje promjene. No, s druge strane je to teret, jer nesvjesnost o ulozi koju imaš te čini i nesvjesnim za odgovornost koju ta uloga nosi.
Kad sam osvijestila činjenicu da jesam javna osoba, nakon prvog šoka i paralize koja je bila posljedica tog šoka, odlučila sam učiniti sve što mogu da preuzmem odgovornost za ono što dijelim na način da osvijestim svoje sjene kroz duboku iskrenost prema sebi, kako one ne bi upravljale mojim riječima i djelima i kako bih izlazila u svijet svjesno sa svojim darovima, a ne sjenama.
Već mjesecima se time bavim i nije to ugodan posao, jer je bolno vidjeti u sebi ono što ti je mrsko kod drugih.
Recimo, stvarno sam dugo osuđivala škrte ljude i pritom sebe lagala da im ne zamjeram i da imam razumijevanja za njih.
No, činjenica je da nisam imala razumijevanja, jer kad sam sebi rekla da si kažem da sam škrta iz mene je kao iz topa ispalila rečenica – mrzim svaki dio sebe koji je škrt. Tada mi je postalo jasno koliko nisam iskrena prema sebi time što potiskujem priznati sebi da ne volim škrtost.
Postalo mi je jasno da to potiskujem zato što štitim sebe od suočavanja sa vlastitom škrtošću jer se nisam htjela suočiti sa emocijom dubine vlastite mržnje prema tom aspektu svog bića koje sam željela da nestane, da ga nikad nije ni bilo, koje sam tako mrzila i toliko odbacivala da nisam bila u stanju objektivnije sagledati taj dio sebe i dublje ga upoznati i vidjeti zašto je nastao, što mu je svrha i koje mi darove donosi.
Svaka naša sjena donosi darove, ali da bismo ih mogli vidjeti, prvo se moramo suočiti sa sjenom i priznati si da je ona dio nas. Škrtost je sjena, a znamo da je sjena ako imamo bolnu i tešku energetsku reakciju unutar tijela na pomisao da drugi vide i znaju da smo škrti, da to netko objavi javno o nama. Znamo i da je sjena ako zamjeramo drugima ili ih žalimo zbog toga. Točnije, znamo da je sjena ako imamo reakciju čim pomislimo na tu osobinu.
Kako oduvijek reagiram na škrtost, očito je moja sjena. Moja sjena je moja odgovornost i moj je zadatak da je osvijetlim, upoznam, zavolim i dam joj mjesto unutar sebe koje joj pripada.
Sjena nije autentičan dio našeg bića, jer autentičnost je uvijek ljubavna i inspirativna. Ona je onaj dio našeg bića koji je nastao iz boli, kojim su nas drugi opisivali ili koji smo mi prilijepili sami sebi zato što nismo bili u stanju vidjeti situaciju kakva je, nego iz filtera svog uma. Sjene, ako ih ne osvijestimo, upravljaju našim životima, svi ih izvan nas vide, a mi trošimo ogromnu količinu energije da ih sakrijemo i od sebe i od svijeta (koji ih naravno vidi) idući u krajnosti ili navlačeći maske kojima pokazujemo svijetu samo ono naše lice koje mislimo da svijet želi vidjeti, samo da bi nas volio, jer mi nismo u stanju voljeti sebe duboko svjesni svoje sjene, sa kojom se ne želimo suočiti.
Kad ne osvijestimo sjenu škrtosti, onda smo lažno velikodušni i darežljivi.
Pritom ne dajemo iz srca, nego dajemo zato što želimo da nas drugi vole i pritom se ljutimo na njih ako za to nisu zahvalni, a ne mogu biti, jer osjećaju da nisu dobili iz srca, a samo se na daru iz srca može biti zahvalan. Tako sjena škrtosti od nas stvara bijesno biće koje zamjera drugima što su nezahvalni, a sebe veliča kao velikodušnu i darežljivu osobu, te tako stvara ogroman konflikt unutar sebe, kojim blokira svoj život i zbunjuje Univerzum.
Pritom osoba sebi ne daje pravo niti priliku da osvijesti svoju velikodušnost, jer bježeći od toga da ne bude škrta, daje i kad treba i kad ne treba i pritom zatvara svoje srce, jer koliko god da daje, izostaje zahvalnost i ostaje bol nevrijednosti, neviđenja, nepoštovanja, … od strane drugih. Ne stvaraju nam drugi tu bol, nego nam je stvara naša sjena iz koje nesvjesno djelujemo, zato što nemamo hrabrosti pogledati je u oči iz straha da bismo mogli spoznati da stvarno jesmo škrti. Ustvari je tu ideja, ako spoznam da sam škrta, onda nemam pravo na život, jer toliko mrzim škrtost da je želim ubiti u sebi, što znači da i ja neću moći preživjeti suočavanje sa time, jer takva nemam pravo na život.
Suočavanje sa sjenama je bolan proces, kao što sam rekla, jer nas suočava sa dijelom nas koji treba umrijeti unutar nas, a naš um to očitava kao našu smrt i zato čini sve što može i zna da nam to ne dozvoli. Drugim riječima, ljudi pružaju otpor suočavanju sa sjenom, jer je to otpor prema suočavanju sa smrću. Ustvari, nećemo umrijeti mi, nego naš ego. Kad umre naš ego, rađaju se naši darovi. Život iz dara je potpuno drugačije kvalitete od života iz sjene.
Moja je sjena bila škrtost. Navodila me da budem lažno velikodušna i kad je trebalo i kad nije trebalo. Navodila me da mrzim jedan dio svog bića. Sve dok sam mrzila taj dio svog bića, mrzila sam sebe. Dok mrzim sebe, nisam cjelovita ljubav, nego djelomična.
Ja želim biti cjelovita ljubav i zato činim sve što činim da je utjelovim cjelovitu. Iz tog razloga i pišem ovaj post da vam poklonim priliku da promislite o ovom i da se možda jednog dana otvorite prema suočavanju sa svojim sjenama.
Sjena škrtosti kad sam je integrirala mi je pokazala moju istinsku velikodušnost, ali ne samo nju. Pokazala mi je da me štitila od lažno velikodušnih ljudi, da me naučila da se pobrinem sama za sebe i da ne tražim ništa od drugih, naučila me da cijenim svoje, ali i tuđe, naučila me razlici između davanja iz srca i iz uma, naučila me prepoznati koristoljubive i velikodušne ljude, naučila me postaviti jasne granice i imati razumijevanja za škrte ljude, te otpustiti bijes, zamjeranje i ljutnju unutar sebe vezano uz tu temu. Donijela mi je i više od toga, ali neka ovo bude za sad dovoljno.
Čitav moj rad se svodi na rad sa sjenama i njihovim darovima.
I za kraj, podijelit ću sa vama jedan mail koji mi je jutros došao i koji me inicirao da napišem ovaj post:
“Draga Bojana
Činiš mnogo za nas svojim darovima i svojim ogromnim ljubavnim srcem.
Odužit ti se mogu jedino da i sama VOLIM. 
Ljubavlju,“
“Moja sjena škrtosti kad sam je integrirala mi je dozvolila da otvorim srce za istinsko davanje i time nagnam ljude da se i sami otvore za njega. Istinsko davanje iz ljubavi.
Sjene nose predivne darove i stoga ohrabrujem vas da se suočite sa njima.
