Divna mi je rečenica da svaka veza sadrži unutar sebe skladište karme koju imamo priliku transformirati. Karma nije ništa drugo, nego smetnje na putu naše duše koje smo došli uvidjeti, kako bismo mogli razviti drugačije obrasce razmišljanja i djelovanja, koji podupiru nas i život koji nas okružuje.
Svaki je odnos prilika da kroz drugu osobu vidimo sebe. Sve što nam se kod osobe ne sviđa, prilika je da se zapitamo ispoljavamo li takve obrasce ponašanja i u kojim situacijama, da li te obrasce ponašanja mrzimo ili im pružamo otpor i što to što mislimo i osjećamo čini našem tijelu. Takvim iskrenim suočavanjem sa sobom, dobivamo predivne mogućnosti da osvijestimo što unutar nas nije prihvaćanje i ljubav prema sebi. Razrješavanjem unutarnjih gordijskih čvorova uvjerenja koja nas drže u otporu i ne-ljubavi prema sebi, rastapamo sve ono što stoji između nas i osobe sa kojom imamo “karmički” odnos. Na taj način otvaramo svoje srce da može voljeti drugo biće kao samog sebe, jer nestaju granice između nas i tog bića.
Ono o čemu govori duhovnost je da je sve jedno i da je svatko od nas čitav univerzum. Po tome drugi ni ne postoji, jer postojim samo ja. Meni se samo čini da postoji netko ili nešto izvan mene, jer je to igra svijesti u dualnom ili relativnom svijetu. Taj drugi ili dualni ja je ustvari moja sjena, ako ga gledam očima da mu nešto nedostaje ili da je nešto sa njim pogrešno. To što nedostaje i što se čini da je pogrešno je ustvari moj pogled na mene samu koji se dogodio zbog gubitka sjećanja na moju pravu prirodu koja je uvijek ljubav. Do prisjećanja dolazi kroz prihvaćanje odraza u ogledalu baš takvog kakvo je.
Najveći izazov ljudi je da nisu u stanju prihvatiti ono što je takvo kakvo je, jer misle da nije ispravno, dobro, u pravu, vrijedno, iskreno, dobronamjerno, ljudsko,… Pritom ne razumiju da mogu vidjeti samo ono što misle o sebi duboko unutar sebe, jer ono vani je samo refleksija onog unutra.
Kad vidiš ono vani da nije dobronamjerno, sjeti se da je izvor nedobronamjernosti unutar tvog uma za koji si se zalijepio jer si zaboravio na svoju pravu prirodu. Kad shvatiš da si vidio svoj um, otpustit ćeš sliku u njemu i gledati očima srca. U srcu uvijek stanuje ljubav.
Kad pogledaš svijet očima ljubavi, svi tvoji odnosi će biti ljubavni.