Nekoliko razgovora koje sam u posljednje vrijeme vodila sa ljudima koji se nalaze u nezavidnoj životnoj situaciji, inspirirali su me za niži tekst, kojim želim svima koji se nalaze u razdoblju svog života kojeg žele prespavati ili bi najradije da imaju hrabrosti skočiti s najvišeg nebodera da si skrate muke, poručiti da je to razdoblje samo početak jednog predivnog životnog perioda koji se nalazi ispred njih, ali ga oni trenutno ne mogu ugledati jer su zarobljeni u svoju trenutnu bol.
Svaki kraj je ujedno i novi početak. Kada to znate i osjećate duboko u sebi, onda sve što se događa, ma koliko crno bilo, postaje jednostavnije i lakše. To ne znači da će se divni novi početak vidjeti već sutra. Ne, ne, da biste ga vidjeli trebate se malo pomučiti i odgovorno preuzeti svoj život u svoje ruke. To ne morate sami i nitko to od vas ne traži. Opskrbite se na tom putu svim mogućim sredstvima pomoći kojih se možete sjetiti ili vam ih drugi preporuče. Neke ćete tijekom puta odbaciti, a nekima zahvaljivati čitav život na pomoći koju su vam pružili kad vam je bilo najpotrebnije. U muci se poznaju junaci, stoga nemojte se sramiti tražiti. No, da ne duljim, tekst o tome kako na kraju uočiti početak možete pročitati ovdje.