Život je jako važno razumjeti, kao i njegove principe. Bez razumijevanja često plovimo kroz život onako kako nas struja nosi, često se uslijed toga osjećajući bespomoćno ili poput žrtava okolnosti nad kojima nemamo utjecaj.
Prvo se trebamo podsjetiti da smo mi kreatori, ali to ne treba uzeti gordo i isključivo, jer uvijek postoji sila daleko veća od nas, koju ja zovem Bog, a možete je zvati onako kako je vama ugodnije. Bog nam je dao sve potrebne alate da bismo svjesno i harmonično živjeli, da bismo svjesno kreirali okolnosti svog života i dali svijetu najbolje od sebe. Dao nam i je slobodnu volju u smislu da to koristimo ili ne. O nama ovisi. Bolje rečeno, o stupnju naše svijesti.
Živjeti harmonično ne znači UVIJEKuvijek biti SUPER. To nije moguće, zato što smo ovdje došli zbog različitih iskustava, a ne samo po jedno. Duša je puna znanja, ali nema mogućnost iskusiti to znanje ako se ne materijalizira. U materijalizaciju ju vodi želja za doživljavanjem iskustava, pa želja za iskušavanjem samo jednog iskustva već u startu ne pije vode. Za dušu to znači da ju tijelo opstruira i ona se uslijed toga povlači iz tijela.
O tome što stagnacija u jednom iskustvu doista znači, najbolje možda govore aparati za održavanje života. Ukoliko je na njima ravna crta, to nam jasno šalje samo jednu poruku – da je osoba preminula, da se ugasila. Stoga, boravak u jednom iskustvu znači stagnaciju, a stagnacija vodi u odumiranje.
Život služi životu, sabiranju iskustava i već po prirodi života, nije moguće da dugo bude u stagnaciji ili u samo jednom iskustvu.
Više o tome govorim u videu, a cilj je pojasniti zašto uvijek nakon sunca dolazi kiša i obrnuto. Nije to loša karma, nego život. Znanje o tome nam olakšava prihvaćanje svega što nam život donosi, kao i svjesno upravljanje svime, jer nismu u grču, nego sa lakoćom otpuštamo i idemo dalje u nova iskustva.
