Željko Malnar, Globus, 3.7.2013.
O vidljivom i nevidljivom u slučajnoj državi
Državni me poslovi umaraju i ja sve više vremena provodim u prirodi. Nevjerojatno je lijepa. Polako shvaćam da je sve povezano…
Ali još ne odvajam smeće. To je viši stadij koji moraju dostići ne samo Peščeničani nego i veći dio Hrvata
Ja koji sam samo putnik u vremenu, shvatio sam na putovanjima da se život ne sastoji od svojih pojavnosti, nego od onoga što se ne vidi. Sav vidljivi svijet sadržan je u svojim suštinama, a ne u izmaglicama jutra i ljepotama dana.
Kad sportski novinar Željko Vela Davoru Šukeru postavi pitanje: “Što ćete učiniti ako Luka Modrić u Real Madridu ostavi dublji trag nego vi?”, Šuker može odgovoriti jedino: “Ubiti ću se!”
Ljepota takvog intervjua otkriva da je Željko Vela priprost, ali dobar čovjek, a takvi Šukera ne mogu natjerat da se ubije.
Zašto ne?
Zato što suština tog pitanja leži u Velinu srcu, koje je puno ljubavi za sportaše poput Šukera, pa Željku Veli dopušta da postavlja blesava pitanja.
Isto je i s nekim drugim javnim osobama.
Kad biste u jednom danu, recimo, posjetili kuću ministra Radimira Čačića, a zatim kuću moga ministra Ševe, pokoj mu duši, iz prve biste izašli zadivljeni, a iz druge tužni.
Kad biste zatim mogli zanemariti pojavnosti koje ste svojim osjetilima promatrali, vaše divljenje prema kući Čačićevoj ne bi bilo tako veliko, nego bi se u tugu pretvorilo.
Izlazeći pak iz kuće Ševine, vaša tuga u divljenje bi se vinula
Dio kolumne Željka Malnara koju je napisao za Globus, 3. srpnja 2013.