Proteklih dana sam prolazila kroz već dobro poznato i uobičajeno stanje prije većih vlastitih spoznaja u kojem sam previše sama sebi, čini mi se kao da se sve ruši i da ništa više nema smisla. To je moj način “ponovnog rađanja”, a otakako sam ga svjesna, to stanje traje relativno kratko i iako je neugodno, osjećam se u njemu sigurno, jer znam da samo o meni ovisi kada će prestati. U svakom slučaju ga se ne bojim, jer znam što slijedi na kraju tog mračnog tunela i upravo tom svjetlu se veselim i uživam znajući da putujem prema njemu. Što sam mu bliže, to se s većim žarom zahvaljujem mraku koji mi je omogućio da u tom svjetlu još više uživam i da ga mogu spoznati u svom njegovom blještavilu. Uživanje u bljesku i svjetlu spoznaje je nemoguće opisati, jer to je nešto što se može samo osjetiti. U svakom slučaju, to je energija koja nosi dugo i na čijem valu se čovjeku čini kao da leti, sve djeluje jednostavno, moguće i ostvaruje se gotovo samo po sebi.
Ponukana svojim svjetlom, a i ovim adventskim danima davanja, odlučila sam nešto dati od sebe vama koji me čitate. Prvim trima čitateljima koji se jave i postave jedno pitanje napraviti ću besplatno osho zen očitanje za to pitanje. Na vama je jedino da se usudite postaviti pitanje i da nemate ništa protiv da se odgovor (bez imena) objavi na ovim stranicama, kako bi i drugi imali koristi od uvida koji vama daruje osho, obzirom da smo ionako svi povezani i u svačijoj priči se nalazi djelić tuđe priče. Pitanje možete postaviti putem maila osobnisvemir@gmail.com.