BLOG, Ostali autori

Strah kao temelj današnjeg društva

Prenosim odličan tekst Meše Selimovića o strahu kojeg sam danas primila.

Da strah skoro pa u potpunosti upravlja današnjim čovjekom, a samim time i društvom jasno je vidljivo na svakom koraku, jer ako malo bolje promatramo same sebe, vidjet ćemo da je strah skoro pa uvijek temelj našeg djelovanja ili nedjelovanja, no, pošto strah nosi mnoge maske i dolazi u mnogo oblika, za većinu ljudi on ostaje neprepoznat.

Strah se može javiti kao strah od neuspjeha ili pak ismijavanja, strah od različitosti ili pak kao strah od neuklapanja, strah od gubitka, strah od novog, strah od siromaštva, bolesti, smrti… sram, osuđivanje, nelagoda, briga, strepnja, napetost, fobija, mržnja, nasilje… samo su neka od lica/maski te različitih manifestacija straha.

Primjerice, Sram je tek strah od neuspjeha i ismijavanja. Osuđivanje je strah od različitosti. Nelagoda je strah od neuspjeha i osuđivanja. Briga je mješavina straha od neuspjeha i ismijavanja. Strepnja je strah od osuđivanja, neuspjeha, ismijavanja… Napetost je manifestacija brige, straha od neuspjeha, ismijavanja, osuđivanja… odnosno svaki strah satkan je i u sebi sadrži potencijal manifestiranja svih vrsta i oblika strahova, bilo da se radi o strahu od neuspjeha, ismijavanja, različitosti, neprihvaćanja, gubitka, bolesti, smrti ili pak srama, osuđivanja, nelagode, brige, strepnje, napetosti, mržnje, nasilja… svaki strah ima potencijal svih vrsta i oblika strahova, i što je najgore, svaki taj strah postaje temeljem naših izbora i djelovanja.

Strah je put na tamnu stranu: Strah vodi prema ljutnji, ljutnja vodi prema mrznji, mrznja vodi prema patnji.” -Master Yoda

Ako je strah temelj našeg izbora te samim time djelovanja, kuda nas vodi taj izbor, jer svako djelovanje iz straha na kraju će manifestirati novi strah? “Strah rađa strah.” – Kontrolu i moć nad drugima želimo iz straha, a kada steknemo kontrolu i moć, tada živimo u strahu od gubitka te moći. Oni koji manipuliraju, manipuliraju iz straha, oni koji su manipulirani, manipulirani su pomoću straha.

Dakle svaki izbor koji je temeljen na strahu na kraju će stvoriti još straha, iliti još nelagode, nerazumijevanja, osuđivanja, brige, strepnje, napetosti, fobije, mržnje, nasilja, ratova…

Moramo znati da strah nije zaštita od neugodnih događaja, nasilja i ratova već upravo njihov uzročnik. Svo zlo ovoga svijeta ukorijenjeno je i proizlazi iz straha, ne obrnuto. Iz straha se borimo za slobodu i mir, dok je sam “strah” nasilje i ropstvo, iz tog razloga je i sam Platon rekao: “Od slobodnog čovjeka (dakle slobodnog od straha-iluzija) ne može se napraviti rob, jer je slobodan čovjek i u zatvoru je slobodan”.

Strah je iluzija (umotvorina)

Ne znam dali ste primijetili, ali ono što je zajedničko i što na kraju krajeva čini svaki oblik straha, je misao. Misao koja se nikada ne temelji na onom što je, već na onom što bi moglo, ponavljam, MOGLO biti. Dakle strah je tek proizvod naše mašte, naših misli i vjerovanja u misli.“Strah se ,,hrani,, našom vjerom u njega. Strahu je potrebno da vjerujemo u ono što nam priča, u što nas uvjerava”.

Will Smith je to lijepo objasnio u svom novom filmu “After Earth” rekavši: “Strah nije stvaran. Strah jedino postoji u našim mislima o budućnosti. Proizvod je naše mašte, nečega što ne postoji niti je ikad postojalo. Strah je vrlo blizak ludilu.” te dodaje, ali opasnost, opasnost je stvarna, ali strah, strah je iluzija.

Mnogi ljudi vjeruju kako je strah potreban za preživljavanje, da nas zaštiti od opasnost, ali činjenica je da mi strah baš i neće mnogo pomoći kada se nađem oči u oči sa medvjedom, jer je strah upravo ono što će me u potpunosti paralizirati mentalno i fizički, čime ću postati laki plijen. Da, opasnost je stvarna, iz tog razloga trebamo biti u potpunosti svjesni opasnosti, a ne u strahu od opasnosti čime ćemo se naposljetku dovesti u još veću opasnost. Ne trebamo se bojati da bismo znali posljedice nekog čina i izbjegli ga, već trebamo biti svjesni opasnosti tog čina.

Meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i pristajanja.

Meša Selimović

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)