Novac i novčana protočnost

“Jedina granica koja postoji je ona koju sam sebi postaviš”

Novac je tema svih tema. Probajte uguglati “novac” pa ćete vidjeti koliko ćete prikaza dobiti. Oko njega se vode ratovi, zbog njega se prekidaju brakovi, prijateljstva, razara se obitelj, ubija brat brata, … u konačnici, zbog njega danas sistematski uništavamo uvjete života na zemlji. Netko čitav život provede u želji za novcem i umre na kraju siromašan. Čini mi se da je novac nekako postavljen na pijadestal, poput Božanstva kojem se svi mole i klanjaju.

Ja volim novac. Možda je točnije reći da volim ono što si novcem mogu priuštiti. Nisam od onih koji kažu: novac je prljav, prokleti novac, ne želim novac, novac mi ništa ne znači, mogu bez novca, onaj tko voli novac ne može biti duhovan, loše se osjećam ako imam novaca, bogati ljudi su zli, novac stvara razdor i mržnju i sl. Jednako tako, nisam niti od onih koji kažu: želim novac, nedostaje mi novac, samo kad bih imala novca, sve bih dala da imam novaca, novac mi donosi sigurnost, želim biti bogata, bez novca ne mogu živjeti, novac je svetinja, novac daje moć,…

Danas imam ležeran odnos prema novcu koji mi omogućuje da novac sa lakoćom ulazi u moj život, upravo onoliko koliko mi treba i kada mi treba. Za novac se više ne moram “mučiti”, ne moram ga “zaraditi”, ne bojim ga se izgubiti, ali niti primiti, ne donosi mi sreću i ne izaziva mi zavist. On je za mene sredstvo kojim si mogu priuštiti što želim, ali ne jedino i isključivo njime. Znam da to što želim mogu ostvariti i bez novca, jednako lagano i uspješno. Trošim ga sa lakoćom, ali samo onoliko koliko mi čini ugodu. Mogu sa njim i bez njega. No, nije uvijek bilo tako.

Kako sam imala uvjerenje da “novac ne pada s neba”, tako mi dugo nije niti padao. Svoj novac sam morala teško zaraditi. Sve što sam u životu postigla, postigla sam uz puno rada. To je važilo do trenutka kad sam nakon dugo vremena otpustila “novac” kao temu u svom životu. Od tog trenutka mi novac dolazi kroz razne izvore, bez muke i grča, lagano ga trošim i darujem i vjerujem da ću ga uvijek imati onoliko koliko mi treba. Imam osjećaj da sve što mi je potrebno sa lakoćom ulazi u moj život.

Najbolje učenje glede novca mi je bilo kad sam dala otkaz na sigurnom i dobro plaćenom poslu i odlučila raditi samostalno kao terapeut za dušu. U našoj zemlji u kojoj je još uvijek u velikoj mjeri odlazak terapeutu sramota ili odraz nemoći ili odlika bogatih, bilo je vrlo hrabro, kao samohrana majka, dati otkaz i krenuti u nepoznato. Ja sam znala da to moram, jer sam imala osjećaj da ću umrijeti ako samo još jedan dan moram doći na posao. Bilo me beskrajno strah dati otkaz. Sjećam se svakog detalja i svih svojih emocija u tom trenutku. Jedva sam se oduprla strahu, izazov je bio ogroman. Nisam posustala i sa ogromnom knedlom sam obavila razgovor, sa grčem u želucu napustila poduzeće, a ogroman strah mi je gotovo okovao noge. Tada sam vozila službeni automobil i bilo mi je teško izaći iz dvorišta poduzeća pješice, gledajući kako “moj” dragi auto ostaje u dvorištu, čekajući nekog drugog vozača. Pitala sam sama sebe jesam li normalna i neodgovorna prema djeci, ali nisam mogla protiv sebe, naprosto nisam mogla tamo više ostati, uprkos ogromnom egzistencijalnom strahu. Kako je taj dan prolazio, osjećala sam samo sve više zadovoljstva i osjećaja slobode i navečer sam već pjevala iz srca i duše, sa olakšanjem i osjećajem ogromne zahvalnosti.

Moj vlastiti posao je išao odlično. Točnije, išao je odlično onda kad sam ja bila odlično sama sa sobom. Čim bih osjetila sumnju i strah, posao je stao. To me naučilo, kroz praksu, da je ključ financijske protočnosti u opuštenosti i potpunoj vjeri da će sve biti dobro. Imala sam onoliko novaca koliko mi je bilo potrebno. Tada sam naučila da novac imaju osobe koje su u miru glede njega, koje vjeruju da sve što im je potrebno dolazi lagano, da sve je dobro i bit će bolje, da postoji sila daleko veća od nas koja se brine čitavo vrijeme za nas i naše potrebe. Tada sam naučila da se za novac ne moram mučiti, odricati, niti žrtvovati, da ne moram za njega meditirati, raditi afirmacije, niti se uopće baviti njegovim privlačenjem. Tada sam također naučila da nije novac ono što mi treba i što želim, nego je to osjećaj vlastite vrijednosti, sigurnosti i mira sa sobom. Cilj svakog čovjeka je osjećati se dobro u svojoj koži, ići za svojim osjećajima i činiti ono što ga raduje. Već ranije kroz život sam naučila da mi novac nikada nije donio osjećaj sigurnosti, niti sreće, te da sam UVIJEK živjela, tj. preživjela – i kad sam ga imala i kad ga nisam imala. Uvijek se život/Bog pobrinuo da preživim, tj. živim. Tada sam naučila da nikome nije dano da samo preživljava, osim ako tako sam želi. Svima je dano obilje, a jedino što trebamo učiniti je povezati se sa njime. Ne povezujemo se sa njime iz grča i želje, nego iz opuštenosti i potpune vjere da je to lako, moguće i svima dano.

Kako sam ja to učinila? Prije svega, to je bio proces i nije išlo preko noći. Često sam se tijekom tog procesa osjećala bespomoćno, nevrijedno, nesposobno, krivo, pohlepno, škrto, žrtvovano, iskorišteno ljuto, … Međutim, nešto unutar mene mi je stalno govorilo da imam “izazov” i da ga želim riješiti, da želim biti u miru po pitanju novca. Tako sam i ja pronašla svoj put. Možda pomogne i vama, jer je potpuno jednostavan.

Naprosto sam zamislila da sam dijete, voljeno dijete Boga, da me Bog voli i da će mi dati sve što mi je potrebno. Znala sam da je Bog svemoćan, da me ništa ne traži zauzvrat, da mi daje rado i da jedino što trebam je prepustiti se njemu i vjerovati da mi želi dobro i da je on moj otac i majka. Znala sam i da mi šalje Anđele kao pomagače i da smijem i od njih tražiti pomoć. Kad bih “pala” u vibraciji i vjeri, često bih legla na krevet i zamišljala kako iznad mene lete divni Anđeli i nose velike vrčeve pune energije novca, poput zlatne svjetlosti. Osjećala sam kako me obasipaju tom energijom novca i kako u svaku stanicu mog bića ulazi osjećaj obilja, zahvalnosti, da mi je sve dano što mi treba.

Nakon nekog vremena sam prestala gubiti energiju na osjećaj da nešto nemam i usmjerila pažnju na ono što imam. Kad sam bila u najvećim sumnjama da neću imati, otišla bih i kupila si nešto lijepo, darovala nekome nešto, povela svoje cure u restoran na ručak, uzela kataloge za putovanja i gledala gdje možemo otputovati, … Kako bih dizala svoju vibraciju i vjeru u to da je novac energija koja postoji u izobilju i da će mi biti dano za sve što mi treba, tako sam privlačila u svoj život situacije koje su mi to potvrđivale. Pritom valja reći da to nisam radila iz grča, tj. trošila više nego mi je bilo ugodno, nego sam imala namjeru uživati u onome na što trošim novac i trošila sam toliko koliko mi je činilo ugodu. Ponekad je to bila 1 kn, a ponekad puno više, ovisno o mojoj unutarnjoj dozvoli i dopuštenju. Trošiti novac iz straha ili potrebe da ga privučemo nema pozitivan, nego negativan ishod. Mi kreiramo u skladu sa vibracijom prema novcu. Čim osjećate grč ili strah, zastanite i poslušajte svoje emocije. One su navigacija za neku nezadovoljenu unutarnju potrebu. Uutarnja potreba neme veze sa novcem, ali uvjetovani i u grču mislimo da ima pa se fokusiramo na novac, kao samo jedno od sredstava uz čiju pomoć možemo zadovoljiti svoju unutarnju potrebu. Unutarnja potreba npr. može biti potreba za sigurnošću. Kada ju otkrijemo, zapitamo se kako možemo zadovoljiti tu potrebu. Sve je uvijek samo stvar unutarnjeg osjećaja, odnosno osvještavanja emocija i njihovog shvaćanja kao unutarnjeg navigatora koji nas vodi do naših istinskih potreba. Novac pritom nije potreba, nego samo jedan od pregršt načina kojima potrebu možemo zadovoljiti. Ljudi koji zadovoljavaju sredstvo, a ne iskonsku potrebu, nikada nisu ispunjeni i sigurni, koliko god novaca imali, jer nisu zadovoljiti potrebu, nego samo sredstvo za njezino ostvarenje. Kada shvatite da je novac samo jedno od sredstava, staviti ćete ga na pravo mjesto u svom životu i postati slobodni od njega.

Da zaključim, neće vam novac donijeti mir, zdravlje, ljubav, sreću i zadovoljstvo. Novac nema tu moć. Da ima, onda bi svi bogati ljudi bili zdravi i sretni. Isto tako, mnogi siromašni ljudi su jako sretni i uopće nemaju ideju da su siromašni ili da im nešto nedostaje. To znači da svatko ima onoliko koliko želi imati, koliko njegovoj svijesti treba i koliko potreba ima.