Danas sam čula rečenicu navedenu u naslovu i čim sam došla kući napisala sam je velikim slovima na papir koji sam nalijepila na ogledalo u kupaonici. Koja divna narodna fraza, u njoj je sva mudrost prosvijetljenog čovjeka. Tko je prosvjetljen čovjek? To je onaj koji je odlučio da za njega ne postoje brige. On bira ništa ne zvati brigom, niti bilo čemu dati takvu važnost. Prosvjetljen čovjek nikada ne dozvoljava da ga vodi intelekt, nego srce, odnosno duša. Kada bi pamet bila mjerilo, onda bi svi pametni ljudi bili prosvjetljeni, uspješni, dobri,… a znamo da nisu. „Pamet“ koja izlazi iz srca nije ovozemaljska pamet, nego beskonačna, bezvremena i univerzalna pamet, to je sveukupnost sveg znanja samog izvora.
Zanimljiva je situacija u kojoj obično izgovaramo rečenicu „nit brige nit pameti“. Obično to kažemo kad se čudimo kako je netko „nerealno“ BEZBRIŽAN i uprkos toga mu dobro ide i sve mu se super posloži. Za tu osobu mislimo da „nije pri sebi“ ili „pri zdravom razumu“. Kao da razum može biti zdrav ili još bolje da je razum nešto što nas treba voditi kroz život. RAZ – UM. Kao što i riječ kaže, dio je uma, a um je dio nas koji voli misliti da je najvažniji dio ili čak da je jedino on bitan. Um voli kontrolu, voli nadmoć, voli natjecanje. Kad se uhvatimo za njega, izgubimo mir – jer se natječemo. Tko sa kime, ako znamo da smo uvijek i isključivo samo u odnosu na sebe?! Dakle, slušajući um svađam se sam sa sobom, ujedno misleći da se svađam sa nekim drugim i onda se još čudim što je kaos svuda oko mene i u meni. To mislim svojim RAZUMOM. Razum koji bi nas trebao voditi kroz život i koji uzimamo kao mjerilo organizacije, dobrog upravljanja životom, zdravljem, obiljem, sigurnošću,…. nas ustvari vodi u kaos, u nemir, u destrukciju. Kako se desilo vjerujemo da rečenicu „nit brige nit pameti“ treba izgovoriti kada se čudimo kako je nekome tko ustvari nije baš pri sebi – DOBRO?! Kako nam se desilo da uopće sudimo što je dobro a što nije? Kako nam se desilo da zaboravimo da smo pri sebi jedino onda kad nemamo briga i kad nama ne upravlja razum?! To nam se desilo samo zato jer smo umu dozvolili da upravlja nama, a ne mi njime. Dozvolili smo to zato jer smo previše vjerovali drugima, a premalo sebi.
Osoba koja je izgovorila tu TOLIKO DIVNU REČENICU je to rekla kada je krenula opisivati životnu situaciju jednog čovjeka koji nije imao ništa, a stvorio je sve bez da je prstom mrdnuo, naprosto su mu se okolnosti posložile da je sve dolazilo lagano i samo od sebe. Dobio je posao slučajno, napravio dijete slučajno, našao besplatan stan slučajno, slučajno mu je bio i besplatno opremljen, trudna žena mu je našla posao slučajno, našao je način kako da sa lakoćom u godinu dana kupi svoj stan slučajno. Čitavo to vrijeme je taj čovjek bezbrižan i pun radosti. Kako je rekao moj sugovornik, svi su oko njega brinuli, a u njega nit brige nit pameti. I priča on to, ali ne čuje sebe, ne shvaća dubinu rečenice koju je rekao. Ne shvaća da ništa nije slučajno, nego je sve proizvod jednostavne istine: da bismo nešto privukli u svoj život, trebamo odbaciti brigu i pamet (um). Jedino što nam treba je vjera, bezbrižnost, radost i mir. To su ključevi ostvarivanja svega što želimo.
Danas me jedna osoba pitala bih li mogla napraviti radionicu tipa „ostvarite svoje želje sa lakoćom“. Bih, kako ne. Ključ radionice je u rečenici „nit brige nit pameti“. Svo znanje je oduvijek tu, ta rečenica postoji gotovo oduvijek u narodu, no ne znam koliko je ljudi, uključujući mene, shvatilo dubinu i poruku te rečenice.
Svima vama koji me čitate želim da bez brige i pameti mirno uplovite u svaki dan vašeg života i da sa lakoćom ostvarujete sve svoje želje.