Sa svakim dolaskom proljeća nastojim napraviti detoksikaciju tijela kako bi se ono što bolje pripremilo za primanje novog života koji nam i simbolično donosi proljeće. Obzirom da od jeseni intenzivno radim i sa sobom i sa drugima, odlučila sam se na rigorozniju detoksikaciju kako bih osim tijela potaknula i duboko zakopane emocije isplivati na površinu i doći u zonu svjesnosti da bih ih mogla razumjeti i razriješiti. Tjedan dana sam pila samo povrtne sokove, biljne čajeve i vodu i iako mi je to na početku izgledalo kao nemoguća misija, osim potrebe za uzimanjem hrane u smislu zadovoljavanja emocija, nisam osjetila nedostatak hrane. Dapače, fizički sam se osjećala odlično, a intuicija i sposobnost učenja i pamćenja su mi se značajno pooštrile. Da se nije zaredalo nekoliko rođendana i različitih drugih prilika tijekom kojih je bilo gotovo nemoguće ne jesti, vjerujem da bih sa detoksikacijom nastavila barem još tjedan dana.
Kao što sam i očekivala, na emotivnom planu je bilo značajno zahtjevnije. Kako um i emocije nisu dobili određenu količinu ugode kroz hranu, krenuli su u pohod na moju osobnost. Bilo je zahtjevno jer su na površinu izlazili duboko zatomljeni strahovi i zatočena ljutnja koja je graničila sa bijesom i dubokim osjećajem nemoći. Promatrala sam svoje osjećaje i iako mi je bilo teško nositi se sama sa sobom, bila sam sretna i zahvalna što iz mene izlazi ono što mi više ne treba i što sve te „negativne“ emocije u vidu zatočene destruktivne energije vrebaju na moje misli, postupke, riječi, zdravlje i život. Završni pečat svemu je dala intuitivna aromamasaža kojoj je cilj bio dodatno potaknuti procese i pomoći mi otpustiti ono što je spremno za otpuštanje. Moja draga prijateljica je u tome izvrsna i osjetivši veliku kontrolu unutar mojeg tijela potaknula me kroz tijelo na otpuštanje. Svega nekoliko sati poslije sjetila sam se knjige Jedi, Moli, Voli jer mi se kao i glavnoj junakinji u jednom trenu srušio sustav samokontrole i iz mene su izlazili duboko zatomljeni jecaji starog bol. Nakon otplakanog nečeg što ne mogu definirati jer nije bilo konkretnog razloga za plakanje osim duboke, „ničim“ izazvane tuge, osjećala sam se kao Feniks izašao iz pepela, lagana, moćna i svoja, čistog uma i prozračnih emocija.
Dani nakon detoksa su mi vrlo simbolični u dosta pogleda, no izdvojila bih nešto što bi moglo biti značajno za vas koji čitate kako biste iz toga mogli imati koristi za neke svoje spoznaje.
Prije svega, pogledala sam divan film o ulozi oca u formiranju obitelji, koji je dodatno izmamio suze tuge, suosjećanja i radosti iz mog srca. Očito sam kroz njega otplakala zaostale suze koje su željele na svjetlo dana. Film možda nema veliku umjetničku vrijednost, ali ljudsku ima i bilo bi divno kada bi ga pogledali svi očevi ovog svijeta i osjetili barem na tren što djetetu i obitelji znači uloga oca, moćnog i čestitog stupa koji čvrsto i stabilno stoji kao stup svoje obitelji. Predlažem da ga pogledate i otvorite svoje srce za poruku koju će vam prenijeti.
http://vimeo.com/36698698
Zbog boli i naglo izrasle kvržice na dojci koju sam operirala prije 6,5 godina, a što sam intuitivno osjećala benignim, odlučila sam se obaviti i UZV dojke, između ostalog i zato jer ga nisam radila posljednje 3 godine, ne iz nemarnosti, nego iz potpunog povjerenja u preostale nalaze i zdravstveno stanje svog tijela. Sa dojkama je sve u najboljem redu, upalio se limfni kanalić kao posljedica detoksa, međutim, ispalo je da sam na pregled trebala otići iz nekih drugih razloga. Doktorica koja me pregledavala, a u koju imam beskrajno povjerenje jer mi je prije 6,5 godina, između ostalog i intuitivno otkrila karcionom i tako spasila život, toga je dana bila na sprovodu svog kolege, onkologa, koji je umro od galopirajućeg karcinoma želuca. Osim karcinoma na želucu bolovao je i od dijabetesa te je imao problema sa nekim drugim organima za izlučivanje. Kao energo i intuitivni terapeut osjetila sam da nije mogao „preraditi“ zbivanja u svom životu. Taj čovjek je prije 6,5 godina bio u konziliju koji je odlučivao o mojoj terapiji. Tada mi je prepisan uobičajen, najjeftiniji protokol. Ne kažem da nije dobar, ali je za meine postojao bolji, za bolnicu preskup. Taj isti liječnik mi je tog istog dana na medicinskom portalu, gdje sam anonimno tražila preporuku liječenja prema svojoj dijagnozi preporučio „skuplju“ terapiju. U okviru svoje bolnice, u kojoj je bio zaposlenik, radio je za sustav, a na portalu gdje je mogao biti čovjek, radio je za čovjeka. Iako sam tada bila ljuta, vrlo brzo sam shvatila da mi je i on na neki način spasio život, jer je u meni probudio sumnju koja me tjerala da se dalje borim za sebe, proučavam, pitam, tražim i na kraju dobijem najbolje za sebe. On je jučer pokopan, nema ga više. Nekoliko tjedana prije smrti izjavio je da tek sada razumije pacijente kada je i sam pacijent. Bilo mi je žao to čuti, između ostalog i zbog njega samog, iako bi me drugačija izjava iz njegovih usta začudila. Čitav radni vijek je proveo kao liječnik ne razumijevajući pacijente. Možda si to nije mogao dozvoliti iz straha za egzistenciju ili položak i iz tog istog straha je dozvolio da ga pregazi sustav. Liječnički, svećenički i učiteljski pozivi su oni kojima se teško ne odazvati, ako ih osjećamo duboko unutar sebe. Oni koji im se odazivaju iz pogrešnih razloga ili se krenuvši iz ispravno pobuda putem izgube, na kraju izgube sebe. Izgubivši sebe, gubimo sve, pa i zdravlje, a na koncu i život. Ne želim reći da je taj čovjek umro zbog svog poziva, no i taj dio njegova života je vjerojatno ogledalo njegovog ukupnog stanja duha, koji je pokleknuo negdje na životnom putu odustajanja od sebe.
U Školi Samospoznaje za odrasle, kao i radeći sa klijentima, svakodnevno viđam posljedice otuđenja od svoje vlastite istine. Neke su blaže, neke teže, ali svima je zajedničko da nastaju kao posljedica izdaje svojih osnovnih životnih vrijednosti i vrlina. Život nas nikada neće podržati u izdaji samih sebe i onoga što jesmo. Iznaći će način da nas vrati na pravi kolosijek kroz na početku lakša, a kasnije značajnija i rigoroznija upozorenja. Nemojte olako shvaćati sitne nezgode, depresivna raspoloženja, napade straha, nelagode, nesreće u obitelji, gubitak posla, položaja, novca, prepirke sa susjedima,… jer sve su to znaci upozorenja da negdje ne živimo svoju vlastitu istinu. Zapitajte se gdje izdajete sebe, da ne dođete na dio puta kada je teško ili nemoguće vratiti se nazad putem prema sebi, barem ne u ovom tijelu koje samo po sebi nema svrhu kada ne čuje dušu koja živi u njemu.