Ostali autori

Što učiniti kad sudbina zatvori sva vrata

Neki ljudi, kada vide ponor, pomisle na bezdan, dok drugi zamišljaju most preko njega.

U srcu šume živio je stari pustinjak. Ljudi su šaputali da on može da nanese štetu i da zna da predskazuje budućnost. Bojali su ga se, ali i u krajnjoj nevolji su mu se obraćali za pomoć.

Jednog seljaka iz susjednog sela stalno je pratila nesreća, i u očajanju je odlučio da zatraži pomoć od pustinjaka.

– Šta ti treba? – grubo ga je upitao pustinjak, kada je seljak rano ujutro provirio u njegovu kolibu.

Čovjek se pokloni i uplašeno rekao:

– Slušao sam mnogo o tebi. Pomozi mi, ukloni mi nesreću. Žena me je napustila, kuća izgorela, konj pao, samo mi je omča preostala.

– U redu, – rekao je pustinjak – Pomoći ću ti. Idi iza mene.

Išao je seljak iza pustinjaka, a on ga je odveo u gusto šipražje šume i ostavio tamo samog.

Cio dan je lutao seljak po šumi i uveče je dospio do oboda. Ugledao crveno nebo od zalaska sunca, svoje selo u daljini i obuze ga neizreciv osjećaj radosti zbog toga što se izvuko iz šume i ostao živ.

– A zbog čega sam pokisao, – mislio je seljak. – Ruke i noge su mi zdrave, glava na ramenima. Znači da ću raditi, i izaći ću iz problema. I ženu ću naći, i novu kuću izgraditi, i konja kupiti.

Pomislio je, nasmijao se od radosti, i krenu put sela.

Pogleda, a u susret mu ide pustinjak. Seljak stade, ako ukopan, a pustinjak se osmjehnu i reče:

– Sada si shvatio da ako sudbina zatvara sva vrata, ona će sigurno otvoriti prozor za izlazak. Treba samo taj prozor tražiti tako uporno kao što si ti danas tražio izlaz iz šume.

Kada vam je veoma tjeskobno, i sve se okreće protiv vas, i čini se da više nemate snage da izdržite ni jedan minut, nipošto ne odustajte – upravo u tim trenucima, nastupa prekretnica u borbi.

Autor: V. Stoun

Prevod teksta: econet.ru
Prevela:Beba Muratović –bebamur.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *