BLOG, MOJI TEKSTOVI

Samo “kava”

samo kava

Nakon što sam objavila jučerašnji tekst dobila sam divno pismo jedne svoje drage klijentice. Teško mi je moje klijente zvati klijentima, jer ih duboko poštujem i volim, kao najbolje prijatelje.  U pismu je napisala da bi voljela sve koje zna poslati k meni i da bi voljela da pismo i objavim kao svoju preporuku. Jutros me zvala još jedna “klijentica” i rekla da bi došla k meni na kavu. Brzo se ispravila i rekla, “ma znaš što sam mislila”.  To me podsjetilo na jučerašnje pismo u kojem je razgovor sa mnom opisan kao odlazak na kavu.

Sretna sam što imam priliku svjedočiti dubokim promjenama kod osoba koje kod mene dođu “na kavu”. Sretna sam što mi je dano da duboke stvari sa ljudima radim na tako jednostavan i divan način, kao da pijemo kavu. I pijemo. Možda više čaja nego kave, ali doista uz suze, smijeh i duboke uvide imamo osjećaj da uživamo u prijateljskom razgovoru uz kavu. I to je blagoslov mog “posla”. Ili, bolje rečeno, blagoslov mog života. Dodijelio mi je velike poteškoće, ali samo zato da budem autentična, da sa lakoćom mogu osjetiti drugoga i povesti ga u srž njegovih blokada, problema, pomoći mu da vidi sebe ispod brojnih maski koje nosi. Kaže se da je već promjena jednog čovjeka dovoljna da naš život ima smisla. Ja svjedočim svakodnevnoj promjeni puno ljudi i iz tog razloga je moj život blagoslov. I da je samo tome služila moja bolest, imala je dubokog smisla. A nije služila samo tome, jer prije svega je služila meni, da odbacim svoje maske, da budem dobra sebi i svima oko sebe, a najviše svojoj djeci.

Uz dozvolu svoje drage “klijentice” stavljam ovdje njezino pismo kojim želi potaknuti sve koji se boje da krenu putem prema sebi:

“Sad je negdje oko godinu dana mog druženja s tobom Bojana. Ne znam točno mjesec ali se sjećam da je taman dolazilo toplo vrijeme.

Čitala sam tvoje blogove i u jednom trenutku mi je došla pomisao: ja bih htjela upoznati ovu ženu.

Tada sam imala problema i nemira u vezi, na poslu mi je bilo loše, osjećala sam nemir neprekidno i palo mi je napamet da bi bilo super da postoji neka varijanta da prekinem vezu sa svim time ali nisam pojma imala od kuda početi.

I pazi što je onda bilo: Bojana kod sebe organizira radionicu “Kidanje veza”.

Hahhaha, nisam mogla vjerovati 🙂 I, naravno prijavila sam se.

Nakon nekoliko meditacija krenule smo na individualne “sastanke”.

I moram reći da od onda više ništa nije isto 🙂 Na sreću!

Sad susrete s tobom doživljavam kao kavu s frendicom i jako se veselim svakom posebno.

Nisam pojma imala koliko toga je u meni što stoji i ne rješava se. Nisam mogla vjerovati koliko razgovor s pravom osobom može olakšati svakodnevicu, mijenjati pogled na stvari, ljude, život.

Uz tebe sam imala potrebu konstantno raditi na sebi, čitati, primjenjivati alate koje mi nesebično daješ na svakom sastanku i život mi se mijenja na očigled.

Bio mi je ponekad smiješno, kad sam se vozila od tebe, kako se ne mogu uopće sjetiti o čemu smo mi to točno razgovarale. A onda mi se slijedećih dana samo otvaralo sa svih strana, i sjedalo sve što si mi rekla u svakodnevnim situacijama.

Moja veza je bila problematična, i dok sam uvijek drugu stranu okrivljavala što je tome tako, u jednom trenutku sam shvatila da si ja sama sve to radim svojim razmišljanjem i svojim dramama u glavi.

Ja sam odgovorna, to sam si bez prestanka ponavljala mjesecima i živjela tu spoznaju… a onda se sve počelo rapidno mijenjati.

S tom rečenicom koja je postala dio mene je sve počelo biti drugačije jer sam ja postala odgovorna za svoj život. Ja, ne netko drugi.

Sad imam partnera koji samnom putuje u istom smijeru, čitamo iste knjige, blogove, jedemo istu hranu, osjećamo ljubav bez očekivanja i vaganja.

Odnos s roditeljima koji je bio dobar ali je duboka bol bila ispod tepiha se počeo mijenjati tako da sad mogu gledati svoje roditelje potpuno drugim očima.

Znam da postoji posao koji će biti poziv, ne posao za mene, i da samo trebam vidjeti što je to onako iz srca, i sigurna sam da će strah od neplaćenih računa ubrzo nestati. 

Sad znam da je moguće voljeti sebe i davati si ljubav bez osjećaja da sam ohola, narcisoidna i sl. nego da je to jedino ispravno.

Davati drugima ljubav je sve lakše i jednostavnije jer sad osjećam ljubav.

Kako sam mogla dati nešto što nisam niti imala?

Puštam sve više da se stvari jednostavno događaju bez da ih ja kreiram. Puštam da se događa i govorim: Hvala. Znam da se sve događa s nekim razlogom i da je to baš ono što mi u tom trenutku treba.

Kad padnem u bad i počnem očajavati, vrlo brzo se sjetim da sam sama to privukla 🙂

Nije to uvijek lako, nije baš da mi svaki dan cvjetaju ruže i da sam bez prestanka bez ikakvih problema, ali sad znam da je to trenutno stanje i da ću se vratiti DOMA, u mir, vjeru, ljepotu svega oko sebe i ljubav.

Hvala ti, od srca ti hvala na svakoj minuti koju si provela samnom i koju ćeš provesti.

Kad sam radila rezime prošle godine i pitala se koje su najbolje stvari koje su mi se dogodile u prošloj godini, prva stvar si bila ti. (Ipl trajno uklanjanje dlaka je zauzelo drugo mjesto 🙂 )

Moj rast s tobom mi iz dana u dan puno znači i iako znam da nas čeka još puno posla, jako mu se veselim jer znam da povratka nema.

Ovo je promjena načina života, promjena razmišljanja, promjena pogleda na sve, i hvala Bogu nema nazad.

Svaki pokret sad ima smisla, svaka osoba u mome životu ima svoju ljepotu, svaka pomisao nije tu slučajno.

Ništa nije slučajno, to sad znam. Kao što znam da si došla baš onda kad je trebalo.

Hvala ti draga moja Bojana.

Hvala ti!”

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)