Hvala svima koji su mi čestitali 7. svjesni rođendan ili ga obilježili ga svojim dolaskom na meditaciju za novi život. Osim svečarskim danom i divnom meditacijom, nagradila sam se i svjesnim planinarenjem Kneževom stazom na Žumberku.
Više o tom divnom danu možete pročitati na ovom linku.
Ako vam se ne da klikati na link, niže kopiram tekst, s time da u njemu nisu slike, njih možete vidjeti samo na gore navedenom linku:
Šestog rujna sam proslavila svoj 7. svjesni rođendan. Vjerojatno svi znate biblijsku priču o 7 bogatih i 7 siromašnih godina. Prvih 7 godina nakon operacije karcinoma dojke bilo je mojih 7 godina bogatih spoznajama na putu prema sebi, ali istodobno i siromašnih, posebno na početku, osjećajem dubokog mira. Bogatstvo spoznajama donosi dubinu transformacije, što znači da su te godine bile burne, dinamične, ispunjene mnogobrojnom paletom osjećaja i različitih emotivnih stanja. Kroz sva sam nastojala proći svjesno, potpuno se predajući svemu što je život stavio pred mene. Nešto mi se sviđalo više, nešto manje, ali hrabro sam kročila kroz sve, nisam okretala glavu od situacija sa kojima sam bila suočena, niti sam pokušavala potisnuti ono što mi se nije sviđalo.
Moja odluka donesena prije 7 godina bila je živjeti svjesno, bez obzira što to donosi, slušati sebe i svoje emocije, slušati svoje srce i svoje tijelo i vidjeti kuda će me to dovesti. Nisam imala što pritom izgubiti, jer vidjela sam kuda vodi nesvjestan život i zanemarivanje potreba svog srca i duše, pa iz te perspektive mogu reći da mi je karcinom bio najbolji prijatelj jer me sjećanje na njega stalno držalo na putu svjesnosti, ne dopuštajući mi da od njega odustanem. U tih 7 godina ponekad mi se činilo, posebno na početku, da neću izdržati, da je previše toga stavljeno ispred mene, da su transformacije kroz koje prolazim previše bolne i da možda sve to nema smisla. Bilo je i trenutaka kada sam se pitala zašto sve to trebam proći i zašto drugi ljudi nemaju tako težak put. Ono što se meni dešavalo u tjedan dana, nekim ljudima se ne desi čitav život. Doista je bilo trenutaka kada mi se činilo da je sve to nepravda i da sam bila loše sreće kada sam vukla svoje životne karte. Međutim, kako je vrijeme prolazilo i turbulencije bile kraće, rjeđe i podnošljivije, počela sam osjećati veliku zahvalnost za priliku koju je život stavio ispred mene. Iako nije bilo materijalnih dokaza, duboko u sebi sam osjećala da sve to ima dubokog smisla, da me vodi u samu srž mene i da će doći trenutak kada ću se stopiti sa sobom i poletjeti slobodna, svoja i sretna, poput ptice. Recimo da je to bilo mojih 7 mršavih godina, ako gledamo na bogatstvo iz perspektive punine duše.
Već podulje vrijeme osjećam svoju puninu i doista uživam u tom stanju. Teško ga je opisati, ali ako ga želimo približiti ljudskom poimanju, onda je to stanje u kojem se osjeća radost bez posebnog razloga, u kojem gotovo da nema želja, a ako se pojave, trenutno ili vrlo brzo se ostvaruju, nema dugotrajnih i teških briga, nema osjećaja da je nešto nemoguće, nema grča u želucu ili bilo kojem drugom dijelu tijela, nema okruženja loših ljudi ili groznih situacija, nema velikih emotivnih turbulencija, ako se i desi pokoja, vrlo kratko traje i nosi duboke i prožimajuće uvide.
Uživam u tom stanju i zahvalna sam na njemu, osjećam da sam ga zaslužila svojim životom i iskrenošću kojom pristupam sebi i drugima. Ogolila sam sebe pred sobom i pred drugima, iznijela iz sebe svoje “smeće”, pisala otvoreno o njemu, kako bi i drugi imali prilike iz njega učiti, te neprekidno i sa strašću ulazila u sebe, učila o sebi i drugima, školovala se kako bih mogla još dublje razumijevati ljudski bitak i time pomagati sebi, ali i koristiti svoj talent i znanje da pomognem i drugima koji tu pomoć žele i trebaju. Moj je život postao davanje, prije svega sebi, a iz tog stanja vlastite ispunjenosti i drugima. Drugima dajem sve što dajem i sebi, vrijeme, ljubav, znanje,… nesebično i duboko, bez zadrške. Hvala dragom Bogu, to je urodilo plodom, iako nisam u to krenula zbog plodova, nego zbog svoje nasušne potrebe i želje za zdravim životom.
Međutim, ja sam i dalje samo čovjek, a čovjek je ograničen u svojim shvaćanjima. Iako osjećam zahvalnost na svemu što sada živim i osjećam da imam u sebi i oko sebe, u meni postoji i jedna doza sumnje, nevjerice i straha od slobodnog leta, od potpune vjere da je to doista moguće i tako kako je. Teško nam je prihvatiti dobro, posebno kada ono dulje traje. Osjećam strah od slobodnog leta ili možda sumnju u njegovu postojanost već neko vrijeme i kao i dosada, prepustila sam se i zamolila za svjestan prolazak kroz taj pomalo neugodan osjećaj.
Zaželi i ostvarit će ti se. Ostvarilo se i meni. U subotu sam bila na svjesnom planinarenju na Žumberku. Ovoga puta sam se prepustila drugima da me vode i odlučila prepustiti prirodi da mi pomogne otpustiti ono što je meni samoj teško. Hodali smo Kneževom stazom, koja je prepuna grobova, tzv. tumula. Svi članovi grupe izvukli su svoje osho zen poruke sa namjerom da nam se pokaže što je svakome od nas potrebno pokopati kako bismo se mogli otvoriti za novi život koji je pred nama
Nasmijala sam se vidjevši svoju kartu POVJERENJA, koja prikazuje čovjeka koji slobodno leti plavim nebom. Kao i uvijek, karte ne lažu, stoga sam zamolila moćne snage Žumberka, svu onu životnu silu i moć koja je tamo postojala i postoji, da mi pomogne otpustiti strah od slobodnog leta, nevjericu da mi je to moguće i sumnju u sve što slobodan let donosi. Duboko u sebi sam se zahvalila za pomoć prirode i odlučila uživati u danu, a dan mi je doista donio pregršt užitaka. Obdario me predivnim mirisom ciklama, ljepotom šume breze i hrasta (ženski i muški aspekt na jednom mjestu) prepunom paprati, bogatstvom kupina, nepreglednim livadama i pašnjacima, antičkim nalazištima i arheološkim bogatstvima. Nagradio me i divnim društvom. Uz našeg muškog voditelja, bivalo je 9 predivnih žena. Iako se nismo poznavale, kao da se poznajemo cijeli život. Spojila nas je ista priča, iskorak u nepoznato sa povjerenjem. Uživala sam u okruženju žena sličnih meni. Jedna od njih idući tjedan slavi 6 godina svjesnog života nakon operacije karcinoma dojke. Rijetko kada sretnem ženu slične životne priče. Osjetila sam zahvalnost što mi je ušla u život. Sve su te žene na putu svjesnosti kojim hrabro koračaju. Iz njih izvire duboki mir, iako ga čak možda niti same nisu svjesne u punoj mjeri. I zbog tog našeg zajedničkog dubokog mira, dan je bio miran, prepun mirisa, boja, okusa. To je bilo prvo svjesno planinarenje nakon kojega ne osjećam ništa osim zahvalnosti i mira. Znam da nakon njega slijedi slobodan let bez sumnje i straha. Otvaram se za njega. Otvaram se za svojih 7 bogatih godina. Bogatih dubokim unutarnjim mirom i osjećajem zahvalnosti što mi ga je život omogućio. I zahvaljujem pritom za 7 godina siromašnih mirom, ali bogatih spoznajama koje su me dovele do njega.