Navikli smo kad nam nešto treba nekog izvan sebe nazvati, pitati, tražiti.
Ono što mi život stalno pokazuje je da se kad god mi nešto treba prvo sjednem sama sa sobom i da počnem razgovor sa Bogom. Kad njemu sve kažem, većinu odgovora dobijem odmah za ono što mogu sama, a ostalo me upućuje putem tako da mi dovede one koji znaju ili mogu ono što ja ne znam ili ne mogu sama.
Bog mi uvijek sve kaže, na ovaj ili onaj način. Govori mi kroz sve što čujem, vidim vanjskim očima i unutarnjim okom, dodirnem, osjetim, doživim. Uvijek je sa mnom i moćna sam onoliko koliko sam svjesna da je stalno sa mnom i u meni i u svemu i u svima.
Kad sam s Bogom, sve je lako. Bog je za mene svekolika inteligencija i ljubav 
