Dolazi vrijeme sezonskih sniženja kad će nam izlozi biti poljepljeni primamljivim naljepnicama koje zovu na povoljnu kupovinu. Malo tko može odoljeti izazovu i barem ne ući i pogledati, ako ne već i kupiti. Kada bi netko na izlog nalijepio naljepnicu Besplatno, mislim da bi ljudi razvalili ne samo vrata, nego i prozore kako bi se domogli nečega, čak neovisno o tome treba li im to ili ne. Takva je kolektivna svijest, više ili manje zastupljena u određenim sredinama. Ta riječ besplatno baš nekako jako vuče, čak i one koji imaju.
Međutim, ako znamo imalo o zakonu privlačnosti, onda će nam besplatno dobiti potpuno drugačiji smisao. Besplatno znači bez plaćanja. Čemu služi plaćanje? Nekad davno je postojala robna razmjena. Onaj koji nije imao nešto što mu je trebalo, a imao je viška nečeg drugog, u zamjenu za ono što je trebao, dao je dio svog viška ili onog što je imao. Kad se uveo novac, on je postao mjerna jedinica vrijednosti. Novac je papir na kojem su neke brojke koje označavaju neku vrijednost. Vrijednost robe određuje prodavač, a kupac odlučuje da li je spreman kupiti to što prodavač nudi po toj vrijednosti. Oni mogu i pregovarati da dođu do neke vrijednosti koja odgovara obim stranama, što je, kako se to voli reći suvremenim rječnikom, win-win situacija. Često u životu nije win-win pa tako neki imaju previše, a neki ništa ili premalo, te je sve manji broj onih koji imaju optimalno. Zašto je to tako i može li se uzrok toga tražiti i u ljudskoj pohlepi, koja je nekako povezana i sa pojmom besplatnog? Što mislite? Onako, opušteno uz kavicu, umjesto o trenutnoj političkoj situaciji, nogometnim zbivanjima, žutoj štampi ili predstojećem godišnjem odmoru, promislite ili popričajte sa nekim o toj temi.
Moja promišljanja o besplatnom, bilo traženju, bilo primanju, možete poslušati u narednih 9 minuta. Temu sam malo proširila i ne bih ju vezala samo za novac kao mjerilo vrijednosti, nego općenito na mjerilo vrijednosti. I za kraj, čisto onako teoretska pitanja – cijenite li više ono što skupo platite ili platite ili ono što dobijete besplatno?! Cijenite li više ili uživate li više u nečemu kada za to morate uložiti svoju energiju, vrijeme ili znanje ili ako vam netko to servira gotovo na tanjuru?! I još jedno pitanje – mislite li da onaj koji ima svijest da nema dovoljno pa mora tražiti besplatno, može sa takvom svijesti doista imati? Možda će vas ova promišljanja dovesti do toga da kad idući put pročitate negdje riječ Besplatno zastanete i zapitate se imate li svijest onoga koji ima ili onoga koji nema? Sjetite se, mi smo kreatori i svatko kreira iz razine svoje svijesti. Danas mnogi nemaju iz jednog jedinog razloga – što i oni bogati i oni siromašni imaju svijest onoga koji nema. Prvi grabe jer osjećaju da im nedostaje, a drugi ne privlače jer osjećaju da im nedostaje. Spaja ih isto – osjećaj nedostatka. I riječ besplatno (oteti, uzeti, preuzeti, nabaviti, ne platiti, žicati, otuđiti, ne vrednovati, ne cijeniti, ne poštovati,…). Barem ja tako o tome mislim. A vi?
