Ovih dana proučavam Oshove zen karte, jako su mi bliske svojim slikama i porukama. Izvlačim svakodnevno jednu za sebe, a vježbam i na svojim prijateljima, čak i sa djecom. Postavimo pitanje i tražimo uvid i zanimljivo je kako svatko dobije upravo onu kartu koja najbolje objašnjava njegovo pitanje. Zanimljivo je bilo neki dan kada je moja mlađa kćerka za problem sa prijateljicom izvukla kartu čije se objašnjenje tumači:
“Karta kaže da se ona osjeća stisnutom zbog te situacije, kao da je kriva, ne osjeća se dobro u svojoj koži, ima osjećaj niže vrijednosti, teško se nosi sa time, zblokirana je i od toga ne vidi ljepotu života oko sebe, cvijeće koje cvjeta iznad nje. Treba znati da nikad nije kriva, da je najbolja kakva je, da slobodno može reći i da i ne, u skladu sa svojim osjećajima, te živjeti slobodno i sretno, čak se i maknuti od prijateljice ako tako poželi i da će onda vidjeti kako je život lijep kad smo slobodni i da će njezini problemi nestati, jer su oni tu samo zato jer ona radi ono što sama ne želi.”
Danas se ja osjećam pomalo osamljeno, ostavljeno i tužno, i iako znam da je to fikcija, ne mogu momentalno otkloniti osjećaj. Stoga ga puštam da bude, pokušavajući ga ne analizirati, sve što trebam o njemu znati doći će samo.
Zanimljivo je da sam izvukla kartu Alloneness koja kaže:
When you are alone you are not alone, you are simply lonely – and there is a tremendous difference between loneliness and aloneness. When you are lonely you are thinking of the other, you are missing the other.
Loneliness is a negative state. You are feeling that it would have been better if the other were there – your friend, your wife, your mother, your beloved, your husband. It would have been good if the other were there, but the other is not. Loneliness is absence of the other.
Aloneness is the presence of oneself. Aloneness is very positive. It is a presence, overflowing presence. You are so full of presence that you can fill the whole universe with your presence and there is no need for anybody.
Commentary:
When there is no “significant other” in our lives we can either be lonely, or enjoy the freedom that solitude brings. When we find no support among others for our deeply felt truths, we can either feel isolated and bitter, or celebrate the fact that our vision is strong enough even to survive the powerful human need for the approval of family, friends or colleagues.
If you are facing such a situation now, be aware of how you are choosing to view your “aloneness” and take responsibility for the choice you have made.
The humble figure in this card glows with a light that emanates from within. One of Gautam Buddha’s most significant contributions to the spiritual life of humankind was to insist to his disciples, “Be a light unto yourself.” Ultimately, each of us must develop within ourselves the capacity to make our way through the darkness without any companions, maps or guide.
Izvučem baš ono što je, podsvijest mi daje podsjetnik, vadilicu iz postojećeg stanja. Buda to tako divno objašnjava da svatko od nas treba razviti potencijal unutar sebe kojim će naći put kroz svoju vlastitu tamu bez bilo kakvih vodića ili pomoći sa strane. Svi su odgovori unutar nas sami. I tama i svjetlo su unutar nas samih. O nama ovisi hoćemo li se bojati sebe ili ćemo dozvoliti da naše svjetlo svijetli bez straha. Lako je sitom i bogatom vjerovati da će hrana doći, ali moć je kada to gladan i siromašan može. Kada se osjećamo “siromašni” teško je tada biti u vjeri i prepustiti se odgovoru svoje intuicije. Nepoznato silno plaši, a poznato izgleda teško. Lako je kada je poznato beznadno, onda nemaš drugog izbora nego krenuti. Tako je to sa bolestima, gubitkom posla,… Nije zaista lako, ali nemaš drugog izbora, pa je utoliko lakše krenuti. No, ajde učini nešto kada postojeća situacija nije tako loša, ali nije niti zadovoljavajuća. To je šah pozicija koja sigurno prelazi u šah mat ako se ne nađe hrabrosti poslušati onaj glasić unutar sebe.
I to sve znamo, a opet tako teško se odlučujemo na korak naprijed, tako se teško odvajamo od svojih strahova, toliko se grčevito držimo za svoju patnju da čak i pogled na tu grotesknu situaciju boli. Treba samo pustiti, kao čašu koju držimo u ruci. Kada ju držimo dugo, bez obzira na to što je prazna, postaje teška. Izgleda tako jednostavno, okreneš ruku, otvoriš šaku i pustiš je da padne, odmah osjetiš olakšanje i prestanak boli. Ali, ne, što će biti ako se razbije? Od tog straha ju držimo dok nam se ne ukoči ruka.
Zvuči jednostavno, ispravno, zdravorazumski, ali zdravog razuma nema, zato i je teško. Zdrav razum je onaj kojeg smo izgubili dok nam misli divljaju. U tim momentima zaboravljamo na srce, ono je uvijek tu, uvijek tako mirno i stabilno kuca za nas. Slušajmo što nam ono ima za reći, a njegov odgovor je uvijek isti “Sve dok smo u mraku ne vidimo svjetlo. Ljubav je svjetlo, strah je tama. Tamo gdje ima ljubavi, nema straha.”
Tako i moja karta kaže, nema straha od samoće, samoća nije odsutnost drugog, nego je prisutnost nas samih. Čega se onda uistinu bojimo kada se bojimo biti sami!