Divan tekst sa bloga https://blog.dnevnik.hr/osjecajna-ekspanzija
„Živi u sadašnjem trenutku i bit ćeš sretna,
neopterećena, u miru.
Ako ne misliš na prošle i buduće situacije,
ići ćeš putem Duše, u povjerenju, bez strahova.“
Bez misli? Bez velikih planiranja i kalkuliranja?
Bez raspravljanja i kontroliranja?
Ne, sadašnji trenutak je nepredvidiv,
opasan, van svake kontrole!
Volim razmišljati o svojim željama
i na koji način ih mogu ostvariti.
Točno znam koje mogućnosti su mi pristupačne
i što će mi se realizirati.
Uvijek imam vremena pripremiti se i za dobro i za loše,
sve sam u svojoj glavici lijepo izanalizirala.
Ako se ne dogodi kako sam mislila,
razočarat ću se i moći ću drugima o tome pričati
kako su neke stvari nemoguće,
a neke teško ostvarive,
pa bolje da ni ne pokušavaju
jer ako nisam ja uspjela, neće ni drugi.
O čemu bi pričali da svi žive u sadašnjem trenutku?
Ovako se lijepo družimo, kukamo,
dokazujemo sebi i drugima
da je moguće samo ono što su i naši roditelji znali.
Sadašnji trenutak? O, ne!
To znači krenuti bez znanja o tome
što bi se sve moglo dogoditi na putu.
Lakše je hodati po ledu kad su posipani kamenčići.
Volim taj predvidivi matrix.
Bez kamenčića možeš se poskliznuti
i slomiti nogu, to je jasno kao dan.
Međutim, ako ipak naletim na led,
moram biti skoncentrirana, u grču, bez daha
da slučajno ne bi bila u sadašnjem trenutku
s nekoliko slika u glavi gdje već vidim kola hitne pomoći,
bolnicu, slomljenu nogu.
Da, ta moguća budućnost toliko je realna i zanimljiva.
Ako situacija prođe dobro,
mogu reći kako je prošlo izvrsno,
kako sam bila sposobna,
pričati drugima da to uopće nije teško,
ta divna prošlost, ta završena priča
koja može trajati do sutra.
Sadašnji trenutak kaže potraćeno vrijeme?
Život je prošao u priči?
Kad gledam kroz filter svog ega,
znam što je lijepo, ružno, užasno, izvrsno ili odvratno.
U sadašnjem trenutku toga nema!
Kako ću znati je li nešto dobro ili loše,
jesam li u pravu ili ne?
Zato je taj sadašnji trenutak jako opasan,
ispast ću glupa, tupava, nesposobna.
Ali ipak, unatoč svim opasnostima,
odlučila sam se za taj izazovni sadašnji trenutak,
za to iskustvo bezuvjetnog prihvaćanja
svakog koraka, pogleda, svake riječi,
osobe, tog snijega i sunca, sebe.
Sve što u trenutku doživim,
prosljeđujem Duši bez komentara,
jednostavno onako kako jest,
u bivanju kroz sva osjetila.
Tu nisu potrebne riječi, nikakvi opisi
jer sadašnji trenutak svjesno doživljen
daje mi osjećaj ispunjenosti.
Postala sam promatrač
bez crvene kemijske, bez vlastitog bontona i bejzbol palice.
Promatram i dopuštam s povjerenjem
Duhu života da se realizira kroz mene.