BLOG, MOJI TEKSTOVI, Uncategorized

NELAGODA

Jučer sam dobila mail jedne drage osobe kojoj sam odmah spontano odgovorila slijedeće:

 „ Već samo to da si uočila nelagodu i presing je božji blagoslov, koliko god bolno bilo, jer je izašlo van, nije više duboko u tebi, nego ispred tebe, jasno to vidiš. Ne moraš ništa raditi, niti mozgati, samo diši u tu nelagodu, u te misli, u te dijelove tijela, u svoja očekivanja. Zamisli ih kao neki balon ili već što želiš i diši u njih. To je sve tvoje i ti možeš sa time raditi što hoćeš. Kada takve velike blokade izdišemo ili ismijemo (time da ih napuhnemo i više nego što treba), one nestaju, odu svojim putem. I onda ostane ono što stvarno je. Ponekad to uopće nije ono što očekujemo, već nešto skroz deseto.

Dakle, ne mozgaj, nego čim uočiš bilo kakvu nelagodu, samo diši u nju. I budi štogod da jesi, sve si to ti. I kad si u nelagodi, to si ti. Prihvati to. I sebe kroz to. Nemoj htjeti izaći iz svoje kože, nego budi duboko u njoj. To je najbrži način da ju zavoliš i da se u njoj osjećaš ugodno (bez nelagode).“

 Danas sam imala slučajan susret sa jednom  dragom osobom koja mi je rekla da se osjeća ljutom (dakle opet nelagoda) zbog nečega. Počela je sa jednom temom, no ubrzo su iskrsle još 3, a sve su imale zajednički nazivnik, ona se u svakoj situaciji osjećala LJUTOM I IZIGRANOM. Naravno da nije povezala da sve teme imaju zajednički nazivnik, jer to rijetko tko može napraviti sam za sebe, no zato postoje POSREDNICI, tj. UČITELJI. To su osobe koje nas okružuju, ne moraju to biti stvarni učitelji, samo ih tako zovemo, jer im je funkcija da nas nečemu nauče. No, ima i pravih učitelja, a njihova je svrha da nam pomognu da sistematski brže i lakše osvijestimo svoje OBRASCE, jer nelagoda nastaje samo zato što se stalno vrtimo u istom obrascu ponašanja. Ponavljamo si različite situacije, sa različitim temama i osobama, ne bismo li barem jednom pogodili pravi scenarij kroz koji ćemo shvatiti što sami sebi želimo poručiti. Konkretno, današnja osoba želi konačno upoznati nekoga uz kojeg se neće osjećati ljutom i izigranom, no do danas nije shvatila da to nije moguće sve dok ne promijeni obrazac ponašanja. Ne dolaze te različite osobe, a koje u njoj bez obzira na svoju različitost, izazivaju isti osjećaj, u njezin život zato što su njezini mučitelji, već UČITELJI. One su joj  mogućnost da spazi i shvati da JE KLJUČ U NJEZINOJ RUCI, da se ne trebaju promijeniti osobe, već ona. Točnije,  čak se niti ona NE TREBA promijeniti, nego se treba promijeniti njezina percepcija nje same. Naime, ona još nije spoznala sebe iznutra, zna svoje fizičko ime i prezime, ali nema pojma kako izgleda njezina duša i koje je njezino ime. Ona sebe vidi kao žrtvu koju drugi koriste i ne shvaćaju. Ne shvaća da duše ne mogu biti žrtve, da je njihova izvorna priroda SREĆA I RADOST, te da sve dok se tako osjeća ne živi svoj život iz dubine svog bića (duše) nego prema vanjskim uvjerenjima koja je stekla kroz život. Dok smo u vanjskoj projekciji, nismo u svom vlastitom hramu, nismo DOMA. Projekcija nije bez smisla i nije nastala iz gluposti već duboke mudrosti. Ona služi tome da nestane. A kad nestane jedino što preostaje smo MI SAMI, naše biće. Jedini put da projekcija nestane je da naraste, da nas beskrajno iritira i smeta, sve dok se ne počnemo osjećati tako nelagodno da konačno maknemo pogled sa nje i shvatimo da postoji bezbroj različitih projekcija oko nas, ne samo ta. Time shvaćamo da je sve oko nas projekcija i da mi nismo dio nje, nego njezini promatrači. Ako smo promatrači onda IMAMO MOĆ birati projekciju po svom guštu, ne moramo gledati onu koja nam se ne sviđa. To je kao kad gledamo TV, kad nam se ne sviđa program, možemo ga prebaciti na onaj koji nam se sviđa.

Da se vratim na poznanicu i njezinu priču. Sve dok se vidi kao žrtva, dobiti će takav scenarij. Kad sam joj to danas objasnila, spontano se digla, rasplakala i izljubila me, po prvi puta u životu je shvatila što joj se dešava i poželjela pomoć da to lakše promijeni. Tome služe učitelji, oni su UČENA OGLEDALA, uz njih brže i lakše dolazimo do spoznaja o sebi samima. Nije da do toga ne bismo došli ionako, samo bi to bilo puno sporije i teže. Učitelj nije tu da odradi posao umjesto učenika, već samo da mu pomogne razjasniti lekciju. Učenik dalje mora sam to naučiti primijeniti i dalje koristiti u svom životu. Ukoliko on to neće, tada nema učitelja koji to može napraviti umjesto i za njega.

 I za kraj nešto moje osobne spoznaje zašto dolazi do nelagoda i to stalno i trajno. Morati ću se poslužiti Biblijom, tj. starim zavjetom, str. 71 gdje piše: „Ja sam Bog ljubomoran, ja sam ljubomorni Bog“. Kako je moguće da je Bog koji je svemoćan i besmrtan ljubomoran? Može li sveto biće biti ljubomorno? Da li je onda svemoćno ako je ljubomorno? Ili mu se samo priviđa da je ljubomoran? Ako mu se priviđa, zašto si to radi, posebno zato što je svemoćan i to mu (kao) ne treba? Pa baš zato, iz svoje svemoćnosti! Toliko je moćan da može sve, pa i biti ljubomoran. Toliko vjeruje u sebe da zna da sve ima dubokog smisla, razloga i uzroka. Već ta vjera nosi potpunu rehabilitaciju i nestanak ljutnje. Dakle, Bog uvijek ispočetka vježba svoju SVEMOĆ. Unaprijed zna da je svemoćan pa može svašta, čak biti i ljut (ili proizvesti bilo koji drugi oblik nelagode). Ako znamo da sve je mijena, onda je i Bog stalno u mijeni, jer to je život sam, kroz mijenu živi i kroz mijenu stalno ispočetka osviještava svoju moć.

Dakle, svi mi koji si stalno ispočetka kreiramo NELAGODU u bilo kojem obliku (ljutnja, bijes, krivica, zavist, mržnja, ….) smo MOĆNICI. Kreiramo to samo zato što znamo da se uvijek možemo sjetiti tko smo i da uvijek ispočetka sami sebi odgovaramo samo na jedno pitanje „Tko sam to ja?“ SVE-MOĆNIK. To je ciklus života, to je življenje samo. Duša je došla ovdje zbog iskustva, kroz promjenu ih doživljavamo i koliko ih više sakupimo, toliko smo životniji i uvijek ispočetka sve svjesniji koliko smo SVE MOĆNI.

 Eto, time se bavim u  Osobnom Sve-MIRU. Tražeći svoj osobni sve – mir pomažem i drugima da ga nađu u sebi. Koliko volim sebe, volim i druge. Koliko volim uvijek ispočetka osviještavati svoju moć, volim gledati i druge kako to maestralno rade. I svakim danom je moj život sve moćniji jer je sve više sve moćnika oko mene.

 I gledajući te moćnike oko mene, odlučila sam napraviti radionicu HRAM JE U MENI. Kostur je spreman, trebam samo sjesti i sve napisati. Datum koji sam sebi zadala je 01.10.2011. Radionica će se održati u Zagrebu, još ne znam točno gdje jer to ovisi o broju kandidata. Trajati će jedan dan i cijena će joj biti 400 kn. Sada prenosim javno informaciju o tome jer je to jedini način da zaista sjednem i napišem sve što je potrebno. Svi vi koji se prijavite na nju, pa makar i lažno, dajete mi obavezu da zaista i izvršim zadanu riječ. Hvala Vam na tome.

 

 

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)