Primjećujete li da se nešto čudno događa oko vas? Da li vam u život dolaze neki novi, potpuno drugačiji ljudi od svega što ste imali priliku dosada iskusiti ili počinjete naglo biti okruženi ljudima koji vas svojim ponašanjem silno podsjećaju na neke ljude koje biste voljeli zaboraviti ili ste požalili što ste ih ikada upoznali? Kako se osjećate zdravstveno, jeste li puni energije ili se osjećate prazno? Kakve su vam prehrambene navike u posljednje vrijeme, jedete li stalno istu hranu, obraćate li uopće pažnju na to što jedete, kada i koliko jedete? Kako je sa spavanjem, spavate li dovoljno i mirno ili vam je san isprekidan i nedovoljan? Što se događa općenito oko vas i kako se sa time nosite?
Na to pitanje me ponukalo stanje u kojem se sama nalazim, koje je vrlo slično u posljednje vrijeme kod ljudi koji se bave energetskim radom ili streme prema duhovnosti. Ne znam što se dešava niti to želim istraživati, ali duboko u sebi znam da se nešto dešava i da smo svi mi koji smo dosada intenzivno radili na „svjetlu svoje duše“ na neki način postrojeni i stavljeni u stanje pripravnosti.
Zašto to mislim? Prije svega, na to me ponukao „problem“ sa spavanjem. Počela sam se buditi u 3.50 minuta nakon čega više nikako nisam mogla zaspati. Nakon neuspjelih pokušaja uspavljivanja obično sam se ustala oko 5 sati i meditirala ili radila neku energetsku tehniku. Kad se to počelo ponavljati, upalio mi se alarm. Počela sam se pitati što se dešava i bavila se time da to na neki način spriječim. Odmah sam dobila „po glavi“ jer iduće jutro mi je u isto vrijeme sa zida pala slika što me naravno probudilo. Slika je skroz lagana, čavlić na kojem je stajala se nije pomaknuo, ništa se na slici nije odlomilo, ništa se nije pomaknulo, niti ju je bilo tko dirao u to gluho doba noći. Pala je „sama od sebe“. Dobila sam odgovor koji sam tražila da se nešto dešava i da naprosto moram biti budna. Iduće jutro sam taj odgovor dobila kroz dijete koje se točno u 3.50 probudilo i tražilo me dopuštenje da može ići pogledati je li napisala svu zadaću koju je trebala napisati. Ne možeš prevariti univerzum, on se pobrine naći način doskočiti svim našim planovima osujećenja njegovih planova. Kad sam shvatila i prihvatila da naprosto moram biti budna i u to vrijeme energetski raditi sa sobom, onda me malo poštedio i sada me budi u 4.30 sati. Svakog jutra u isto vrijeme. Dignem se poslušno i disanjem opuštam svoje tijelo i misli te se prepuštam višoj svijesti da me vodi. Svašta kroz to doživim i osjetim, u svakom slučaju osvještavam puno nakupljenih strahova i otpora unutar sebe te ih prepuštam onom tko zna što će sa njima.
Zanimljivo je da unatoč vrlo malo spavanja ne izgledam umorno niti se osjećam iscrpljeno. Dapače, već u 7 počinjem raditi i ne prestajem do 20 sati, koncentracija mi ne pada i ljudi kojima sam okružena kažu da zračim mirom. Zanimljivo je i to da se na mene sročila gomila problema, da imam posla za nekoliko ljudi, da se nalazim u situacijama koje izgledaju bezizlazno, a ja ne gubim razum i vjeru, nego mirno i staloženo radim svoj posao. Neću reći da mi je lako i da mi se sve to sviđa, ali znam da to ima svoj duboki smisao i da kroz to dajem svoj doprinos ovom svijetu. Trening mira u nemiru. Trening vjere kada se čovjek nema za što uhvatiti. Trening ljubavi iako bi razum rekao suprotno.
U svom srcu osjećam veliku količinu ljubavi, toliko da mi se s vremena na vrijeme čini da preplavljuje u vrućim slapovima čitavo moje tijelo i da ću se rastopiti od nje. Posebno je to u odnosu prema djeci i partneru. Kad god se tako osjetim te osobe kao da znaju što je u meni i obično mi baš u tim momentima priđu ili mi se jave na neki način.
Imam i neko dublje razumijevanje ljudi, znam što misle i kako se osjećaju bez da mi išta kažu.
Ponekad me iznenadi kad nešto pomislim i odmah dođe odgovor, osoba ili nešto vezano uz tu situaciju, mada je to nešto potpuno neobično ili neuobičajeno i iskače iz svakodnevice ili dnevne rutine.
Ukratko, nešto je u zraku, osjećam da se dešava velika transformacija ili finalne pripreme pred istu. Meni je trenutno kao da sam vježbenik na vojnom poligonu, od mene se traži red, disciplina te puno rada. S vremena na vrijeme sve u meni vrišti protiv toga, jer bih se voljela malo opustiti, međutim, nije mi dozvoljeno, očito je ovo doba mobilizacije svijesti zbog nekog višeg cilja pa je trening ubitačan.
Baš me zanima kako je kod vas ostalih i možete li se pronaći u ovome što pišem?