Često u životu ne znamo kako nešto reći djeci i da li im uopće reći. Kad je bolest u pitanju, to je pitanje još delikatnije. Mnogi koje poznajem ili sam imala prilike sa njima razgovarati, ne žele saopćiti djeci da su bolesni. Smatraju da ih tako štede, no nisu svjesni da djeca duboko u sebi uvijek osjećaju da nešto nije u redu i da ih šutnjom činimo nesigurnima, zabrinutima, zatvorenima, … Ne znamo niti da im time dajemo životni primjer kako da jednog dana jednako tako postupaju prema svojoj djeci ili dragim osobama, a i prema nama koji smo im to pokazali kao primjer kako treba živjeti.
Iskren odnos prema djeci, prilagođen njihovim godinama, je način kako ćemo, uprkos svim nedaćama koje doživljavamo, odgojiti sigurnog i samopouzdanog čovjeka, koji će se jednog dana znati nositi sa poteškoćama koje će mu život sa vremena na vrijeme servirati. Naša zadaća nije da zaštitimo djecu od svega, nego da ih naučimo da se znaju nositi sa time.
Što o tome imam reći u slučaju svoje bolesti i svoje djece, pogledajte na nižem videu.
