Ovaj tjedan je bogat zbivanjima i mislim da je svojevrsna prekretnica u mom životu. Prije nekoliko dana je naša 17-mjesečna djevojčica prohodala i svakodnevno je sve čvršća i stabilnija, a posljedično se sve više osamostaljuje i nešto manje traži mamu. Poklopilo se to nekako spontano sa odlaskom 2 puta tjedno na tečaj jezika koji uključuje čuvanje djece, što znači da se naša curka ima prilike i socijalizirati i družiti sa drugom djecom. To nije samo njezina nego i moja socijalizacija, a moram priznati da mi se sviđa nakon gotovo dvogodišnje “prisilne” izolacije koju je donijelo preseljenje u Njemačku. Osjećam da više neću biti uglavnom samo mama, nego ću s vremenom imati sve više vremena i za neke svoje druge interese. Do tada i dalje činim koliko mogu obzirom na okolnosti i bebu koja ne ostavlja previše slobodnog vremena. Sve što činim za druge ispunjava me radošću, a time automatski činim i za sebe, jer ja živim tu vibraciju radosti.
Snimila sam novi motivirajući video, ovaj put o ulozi pacijenta, iz perspektive pacijenta. Vjerujem da će mnogima pomoći, bolesnima kao putokaz, zdravima kao podsjetnik da je zdravlje najvažnije na svijetu, pored ljubavi.
Video možete pogledati ovdje ili se prebilježiti besplatno na youtube kanal Bojana Svalina, koji će vas automatski obavijestiti o svakom novom video uratku.