Upravo sam završila očitavanje jedne divne human design karte pa me to aktiviralo da napišem nekoliko riječi o razlici između sile i snage, kao i o konceptu izdaje.
Sila dolazi iz uma i ona je uvijek usmjerena na sigurnost, koja je osnovna pretpostavka iz koje um djeluje. Um je matrica, nešto što nismo mi, nego ono što smo postali pod utjecajem društva u kojem živimo i koje nas je takvima stvorilo svojim inputima.
Kad si dio matrice, onda se automatski osjećaš nesigurno, jer je ona iluzija, a svaka iluzija nema jasnoće, pa tako niti sigurnosti, jer se nemaš za što uhvatiti, obzirom da ni u šta ne možeš biti siguran i ne osjećaš sebe.
Zato je svaka odluka iz uma uvijek usmjerena na preživljavanje, odnosno na sigurnost u vanjskom svijetu, a to je iluzija, jer ju tamo ne možemo naći, obzirom da je tamo nema.
Sila je silovita, no nismo je svjesni.
To je snaga kojom guramo ostvarenje naših ciljeva i sva naša moranja i trebanja, potpuno odvojeni od prirodnog flowa koji je svuda oko nas i u nama, a mi ga ne osjećamo, jer nismo usidreni u sebe, nego u svoj um.
Silom stvaramo razdor, patnju, nedostatak i iscrpljenost. Posljedica sile je gubitak životne energije i osjećaj krhke i lažne sigurnosti u svijetu, koji uvijek prijeti biti poljuljan.
S druge strane, snaga je mudrost tijela i nalazi se u svakoj stanici našeg tijela, a posebice u našem donjem trbuhu, gdje je splet neuronskih živaca sa kojima smo povezani sa svime što postoji.
Snaga ne dolazi iz uma, nego tijela i ona je uvijek usmjerena na potrebe naše duše, našeg postojanja. Snaga je život i Bog u nama koji se želi manifestirati kroz naše tijelo.
Ona nema veze sa umom, niti moranjima i trebanjima, nego je odraz duboke unutarnje inspiracije. Samim time snaga nije napor, guranje, niti otpor. Snaga je djelovanje kroz nedjelovanje.
Drugim riječima, snaga je kad sve što radiš radiš kao da se radi samo od sebe, jer to radiš sa toliko ljubavi da ne osjećaš napor nego zanos, radost i veselje.
Snaga dolazi iz povezanost sa sobom i svakom stanicom svog tijela, kao i sa svime izvan nas i uvijek je usmjerena prema harmoniji, zadovoljstvu, ispunjenju, zahvalnosti, milosti, blaženstvu, unutarnjoj radosti.
Kad te um vodi kroz život, siluješ i sebe i život.
Kad te mudrost tijela vodi kroz život, ploviš sa lakoćom na tijekovima života. Sila je napor, snaga je lakoća.
Čini se da je isto, a potpuno je različito.
I za jedno i za drugo je potrebna energija, no jedna je rušilačkog karaktera, a druga je stvaralačkog karaktera.
Sila iscrpljuje naše unutarnje resurse, a snaga je dar života koji teče kroz nas.
Kroz to ću provući koncept izdaje.
Svaki put kad djeluješ iz sile, izdaješ život u sebi.
Kad djeluješ iz snage, širiš život iz sebe i njime stvaraš kvalitetu života gdje god da snagu utočiš. Kod izdaje uvijek nekog izdajemo. Ponekad je to netko drugi, a najčešće izdajemo sami sebe. Izdaja je um na djelu.
On bira i uvijek treba nekog ili nešto odabrati. Um ne vidi cjelinu, nego strane. Um ratuje, a cjelina je mirna.
Kad odlučuješ iz uma, uvijek ćeš koristiti silu i uvijek ćeš nekog izdati.
Kad djeluješ iz sebe, snaga ti je uvijek dostupna i ljubav ti je uvijek vodilja.
Tada ne biraš ti, nego dopuštaš da se cjelina živi kroz tebe.