Danas sam naišla na divan tekst koji u cijelosti prenosim:
Zamislite da je nekoj ptici tako udobno u gnijezdu da, premda katkad stoji na grani stabla da bi protegnula krila i očistila perje, nikad ne želi poletjeti, pa čak ni ne uviđa da to može. Ona nikad neće saznati o blaženoj slobodi letenja, nikad neće osjetiti vjetar u svojim krilima. Ona misli da druge ptice koje lete oko nje nisu mudre.
Na sličan nacin, mi teško napuštamo svoja gnijezda starih misaonih obrazaca. Stavovi na koje smo navikli su naša zona udobnosti i svaki misaoni obrazac koji se ponavlja je poput grančice u gnijezdu, koja čini gnijezdo jačim, a naš boravak u gnijezdu udobnijim i dužim. U tom gnijezdu ne možemo doživjeti svoju istinsku duhovnu slobodu, ne možemo poletjeti niti osjetiti povjetarac svoje unutarnje divne prirode.
U svijetu duhovnosti misli su poput zemljopisne karte, koje su nam važne sve dok ne saznamo sve o svome putu i cilju.
Misli poput „ja sam mirna duša“ ili „ja sam draga duša“ ili „ja sam snažna duša“ ne znači da smo odmah svjesni da smo duše – to je samoteorija ili znanje, ali je definitivno potreban početak. Takvim mislima možemo dosegnuti iskustvo. Kada imamo iskustvo svoje duhovne ljepote, to će nas iskustvo poticati da u njoj uživamo i nadalje te da promijenimo svoje stare misaone obrasce.