Naš um danas stalno radi jer, između ostaloga, smatramo kako je dobro neprekidno misliti, analizirati prošle događaje, neprekidno razmatrati ono što su nam drugi rekli ili učinili, brinuti i planirati. Da, djelatnost uma je misliti i osjećati, ali prevelika količina misli koje danas nastaju u našem umu nije prirodna. Danas je toliko rastrošnih misli u našem umu da brzo postajemo umorni, zbrkani i nepažljivi. Misli su nam toliko slabe da ne možemo postići svoj cilj – kreirati zadovoljstvo i bogatstvo života.
Koncentracija znači odsutnost rastrošnih misli. Ona podrazumijeva neko vrijeme imati samo jednu misao, što će automatski voditi jasnoći uma i uzvišenom stanju duše. Koncentracija znači biti fokusiran na sebe ili uroniti u samo jednu duboku misao. S tom snagom možemo odaslati bilo koju poruku bilo kojoj duši. Možemo zazvati bilo koju dušu pomoću koncentracije i primiti odgovor od te duše.
No najviša vrsta koncentracije je ona na našeg Duhovnog Oca. Ako taj uzvišeni stadij postignemo samo na sekundu, možemo doživjeti svu slatkoću Susreta s Njim. Za to, malo samoće i tišine uma je nužno.
Stoga, na trenutak uđite unutra, u svoju oazu mira iza svojih očiju
i pomislite:
“Usredotočujem se na jednu misao: ja, suptilna duša, predajem sve svoje brige i nepotrebne misli svom Duhovnom Ocu i ostajem uronjena u nadosjetilnoj radosti.“