BLOG, MOJI TEKSTOVI, Uncategorized

UVIJEK POSTOJI IZLAZ

Ovaj linkić me inspirirao na razmišljanje o tome kako smo svi po navici više orjentirani baviti se rješavanjem problema, nego vjerom da je život tu kao prilika.

>>PREGLEDAJ MOTIVACIONI VIDEO <<

Svakodnevno dobivam dosta mailova u kojima se uvijek provlače isti obrasci – napravio/la sam sve što je bilo u mojoj moći, a problem se ipak nije riješio ili se vrlo brzo vratio. To je zato što se bavimo problemom i stalno nam je fokus na njemu i njegovom rješavanju. Život nam prolazi u rješavanju jednog problema za drugim osjećaju frustriranosti kada shvatimo da je to posao kojem nema kraja i da smo u tome samo djelomično uspješni, jer nas uvijek iznenada zasupne neki problem koji smo mislili da samo davno riješili.

Rješenje je u tome da promijenimo mentalni sklop i živimo sa vjerom i mišlju da je život tu da u njemu otkrivamo stalno nove opcije sretnijeg i ispunjenijeg života. Uzmemo sve što je servirano ispred nas i radujemo se tome što imamo priliku pristupiti situaciji na kreativniji način i uživati u tome kako ju svojom vjerom i načinom razmišljanja mijenjamo. Ne ju gledati kao izvor straha, nemoći, frustracije, napora kojeg moramo uložiti, bespotrebnog trošenja vremena,… nego kao na još jedan tren u našem životu koji nam pruža priliku da uživamo kao kreatori. To me podsjeća na meditaciju, ustvari čak bih se usudila reći da je život poput meditacije.

Cilj meditacije je biti u središtu i iz njega posmatrati što se dešava na površini. Ako život promatramo kao ocean, onda znamo da je on često na površini nemiran i da to izgleda zastrašujuće. Međutim, u dubini je ocean uvijek miran. Život nam je miran ili nemiran ovisno o tome gdje se nalazimo, u dubini sebe (oceana) ili na njegovoj površini. O tome gdje želimo biti odlučujemo sami, to je slobodni izbor koji nam je dan kada smo se odlučili utjeloviti u ovo tijelo.

Meditacija nam služi da se uvijek ispočetka sjetimo tog principa i da ga lakše primjenjujemo u svakodnevnom životu. U meditaciji učimo da nismo u mogućnosti utjecati na svoje misli, jer one dolaze nepozvane i ničim izazvane. U njihovoj je prirodi da stalno dolaze i odlaze, a u našoj je da bez njih ne možemo biti. Meditacijom spoznajemo da nismo mi ti koji te misli dozivaju, niti smo ti koji ih mogu spriječiti. Spoznajemo to da se protiv misli ne možemo boriti te da je to unaprijed izgubljena bitka. Jedino što možemo je uvijek ispočetka usredotočiti se na svoj dah, te se vratiti na početak kada samo bili bez misli. Dakle, uočili smo misao i nemamo se sad što baviti njome, ljutiti se što je došla, nego se samo vratiti na početak i usredotočiti na dah. Niti smo misao pozvali, niti smo ju ičim izazvali, puštamo ju da radi svoj posao, da dolazi i prolazi kako želi, a istodobno mi radimo svoj – svjesno dišemo. Pratimo udah i izdah. Možemo si i pomoći riječima „udah-izdah“, „unutra-van“, „so-ham“, „gore-dolje“ ili što god nam padne napamet. Jedino na što možemo utjecati je naše disanje, ono nas vraća u dubine oceana gdje je mir. Iz tih dubina u miru možemo promatrati što je na površini. Na to nemamo utjecaj, jer na to utječu neke druge stvari, od smjera vjetra, godišnjeg doba, ljudskog faktora, …. Međutim, to ne znači da ne možemo uživati u promatranju toga i da ne možemo birati dio površine koji ćemo gledati, ovisno o prizoru kojeg želimo gledati.

Sve je naš izbor, a svjesnost o tome imamo ukoliko smo duboko u sebi. Duboko u sebi možemo biti iz trenutka u trenutak, ne stalno, jer stalno nije moguće. Kada izađemo iz tog stanja, disanje je najbolji alat da se tom stanju vratimo. Tada se ne moramo ljutiti na sebe što smo si dozvolili da nas površina odnese jer smisao toga je da se vratimo kući. Vraćamo se lagano kroz disanje i kroz svjesnost o sadašnjem trenutku, da sve je samo trenutak i da imamo samo taj trenutak, ništa prije, niti poslije. Meditacija je odlična vježba u kojoj vježbamo uvijek ispočetka se vraćati kući. Nema čovjeka koji može imati više od 3-5 udaha u kojima je bez misli. Majstor je onaj koji se zbog toga ne naljuti nego se uvijek smireno vrati na početak, na praćenje daha. Time vježba vještinu mira u svakodnevnom životu, vještinu bivanja u dubini oceana što je dulje moguće ili brzog vraćanja u sigurnost dubine kad se zanese iluzijom čarolije površine.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)