Jeste li okruženi ljudima koji govore “Ja bih, ali…” ? Prepoznajete li sebe u tome? Znate li što to ALI znači? Ili još bolje, zamislite da umjesto “ali” kažemo “ne mogu, ne znam kako, nisam siguran, nemam sada vremena, budem drugi put,..”. Sve su to fraze koje u pristojnom obliku znače NEĆU. “Neću” baš nije lagano reći, društveno je nepoželjno, pa smo bili kreativni i izmislili pregršt fraza kojima pristojnije govorimo neću. Takvo nesvjesno “neću” ne govorimo samo drugima, nego i sebi. “Ali” je izgovor koji označava “neću”.
Nije “ali” sam po sebi loš, ako smo ga svjesni i znamo što znači. Međutim, ako se njime samozavaravamo, onda nam je velik neprijatelj, jer nam sakriva ono što nam je jako potrebno vidjeti da bismo mogli donijeti svjesnu odluku što doista želimo učiniti.
Sve je to relativno bezazleno kada “ali” koristimo kod situacija koje nisu opasne ili ne izazivaju veliku štetu, ali nesvjesno koristiti “ali” kad smo bolesni, kad nas nešto dugo muči, kada se osjećamo bespomoćno, nemamo rješenja, životne okolnosti nas vuku sve dublje u ponor… je razorno. To “ali” tada znači da ne pristajemo na ništa novo, nego se vrtimo u vrtlogu starog koje nas je i dovelo tu gdje jesmo. Zbog straha, otpora, nesvjesnih sadržaja, loših misli, neznanja, … odbijamo pomoć drugih, ali i pomoći sami sebi.
Više o “ali” poslušajte na novom videu, vjerujem da nećete požaliti i da će vas to trgnuti da, u konačnici, poslušate i Einsteina, kao autoritet u području znanosti koji je rekao
